Intervju za portal Esme Kapetanović «Esma vam priča»
Po čemu pamtite djetinjstvo? U čemu je čarolija te divne riječi, koja traje kao period, najduže u našem životu?
Čim sam prvi put progledao, ugledao sam moje drage rodne Breze. Njive, šume, voćnjake, potoke, zatalasano obrežje između Konjuha i Majevice. Šta drugo raditi u takvoj ljepoti – nego voljeti. U šta god pogledaš – zaljubiš se. Pogledaš brezu – zadrhtiš kao breza, pogledaš jabuku – zarumeniš se kao jabuka, pogledaš krušku – sav se istopiš od miline, kao kruška u ustima, pogledaš dunju – duša ti na dunju zamiriše. Pogledaš Lucu – i ništa više ne vidiš! Joj, ta Luca! Ljudi moji! Sunce je čekalo da ona ustane, pa je tek onda izlazilo iza obronaka Majevice. Kad ona prolazi kroz selo, i ljudi, i cvijeće, i drveće se okreće za njom – svi postaju lucokreti. Čak i suncokreti zaborave gdje je sunce – okreću se za Lucom. Eto, pamtim takve i slične sitnice, koje su iz te perspektive izgledale ogromne i životno važne, a danas se od njih može napisati duhovita priča, kao što je moja „Prva ljubav treći put“. I čarolija je upravo u tome, u tom pomjerenom uglu iz kog se posmatrala stvarnost.
Godišnja nagrada „Autor godine“, koju svake godine dodjeljuje izdavačka kuća „Bosanska riječ“ Tuzla, ove godine je dodijeljena književniku Seadu Mahmutefendiću za romane "Čovjek koji pljuje na svoj grob" i "Mjesto na kojem je neko pojeo cvijet". Za ovaj drugi roman, ovih dana mu je uručena i ugledna nagrada "Skender Kulenović". Iskrene čestitke!
