Zvijezde za Amelu

ZVJEZDANI TRENUTAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Zejćir Hasić je od onih autora koji se po svaku cijenu ne guraju na pozornicu pod svjetla reflektora. Radije ostaje malo postrani, gotovo u sjenci, prosto se sklanjajući od svake pompe i velike buke, tiho i nenametljivo predući svoje književno predivo, živeći svoju priču u osami. Zato se nerijetko dogodi da javnost, kao da zaboravi da je tu, pa se odjednom iznenadi kada mu priča pobijedi na nekom anonimnom konkursu, kada mu knjiga dobije najveće domaće i regionalne književne nagrade, kada se stručnjaci i pomni pratioci književnosti sjete da nagrade o kojima oni odlučuju, odavno već svojim djelima zaslužuje ovaj tihi nenametljivi stvaralac. No, i tada, kad ih dobije, Hasić oko njih ne umije napraviti buku, ni podizati zvjezdanu prašinu. Odnese, naprimejr, svog Malog princa, napravi mu u dnevnom boravku drveni stubić, nasreću sa dovoljno širokim postoljem da na njega može stati još jedan, isti takav kipić, ponovo zaslužen i osvojen. I tu se sve završava, Zejćir nastavlja u svojoj tišini presti i plesti nove priče. Svaki put drugačije od onih kakve smo očekivali.

Jedna od njih je i sada pred nama. Nevelika. Onakva kakve Zejćir voli pisati: Bolje je manje, a bolje, rekao bi ponekad u šali komentirajući da piše tanke knjige. Tanke po obimu, a velike po sadržaju. Duboke koliko može biti duboka ljudska patnja, široke koliko široka može biti ljubav. Takve su mu Mjesec san i papirni avioni (nagrada Mali princ za najbolju dječju knjigu u regiji), takva mu je Ida (prevedena na francuski jezik) – takva mu je i ova najnovija Zvijezde za Amelu. Ali, svaka na svoj način takva – i drugačija.

Ova, o kojoj je riječ, sasatvaljena je od devetnaest kratkih poglavlja kroz koja pisac linearno, hronološki razvija, u osnovi, jednostavnu fabulu: Dječak Adin, učenik trećeg razreda, maštovito i osjetljivo dijete, koje voli gledati zvijezde, mjesec i oblake, odrasta u sretnoj obitelji uz oca doktora i majku umjetnicu koja “slika i pravi svakojake igračke”. A onda u Adinov razred (i život) dolazi nova učenica Amela, koja stanuje u Dječijem selu… 

I tu se, zapravo, otvara priča. Ozbiljna, društvena, životna. Usudio bih se ustvrditi da je pojava ovog rukopisa zvjezdani trenutak bosanskohercegovačke dječje književnosti i unaprijed se radujem ovoj budućoj knjizi. 

(Izvod iz recenzije Šime Ešića)