7 bajki za Male i Velike
Tvrdi uvez, kolor štampa; ilustracije Alisa Teletović; 80 strana; veliki format
7 bajki za Male i Velike Mirzane Pašić Kodrić
Skrivena želja u svakoj bajci čovjeka uvis penje,
u svakoj cvjeta po jedna želja i čeka ispunjenje.
Branko Ćopić
Autorica Mirzana Pašić Kodrić, nakon zbirke poezije „Lirska subjekta (O flertu i odanosti)“, (Dobra knjiga, Sarajevo, 2014) te knjige drama „Smijeh koji boli – O razlikama i ratovima“ (Kultura snova, Zagreb, 2015), ovaj put čitalačkoj publici, velikoj i onoj maloj (i najvažnijoj), nudi sedam bajki, sedam „ženskih pripovijetki” (kako je bajke definirao Vuk Karadžić), knjigu koja svojom simbolikom, izrazom, osjećajnošću i stilom svjedoči o tome da su se posljednjih desetljeća dogodile mnoge promjene – u načinu života, u shvaćanjima, pa tako i u literaturi i općenito u književnim formama. Kako pokazuje nova knjiga Mirzane Pašić Kodrić, i bajka kao žanr s dobro pozna tim i karakterističnim odnosom prema stvarnom svijetu, ipak, podliježe propitivanju, te se i s ovim žanrom može postmodernistički poigravati, dok u odnosu prema realnosti i svijetu, srećom, zadržava suštinski optimizam sretnog završetka i optimizam neiznevjerenog očekivanja, jer se i u ovim bajkama događaji odvijaju baš onako kako treba, zadovoljavajući tako iskonsko unutrašnje osjećanje da se istina ne može i ne smije relativizirati, pa kakvi god nespretni ili neposlušni bili bajkoviti junaci, prijeko je potrebno uspostaviti narušenu ravnotežu svijeta.
Zasnovana na modelima postmoderne bajke, prilagođenim današnjem haotičnom svijetu koji problematizira poentu klasičnih muških „epskih junaka” i traži nove „humane epske junake i junakinje posebno”, bajke Mirzane Pašić Kodrić govore i o ulozi žena i djevojčica u današnjem svijetu – njihovom općem iskorištavanju, problematiziraju materijalne vrijednosti kojima se danas djevojčice „uče”, slave ljepotu Razlika i sklada, koji podrazumijeva poštovanje na primjeru Bosne i Hercegovine, progovaraju o problemu „nečitanja”, neadekvatnog vrednovanja umjetnosti i sl.
Nudeći neke nove dimenzije heroja i junaštva, progovarajući o našim savremenim strašnim temama, knjiga „7 bajki za Male i Velike“ ipak potvrđuje funkciju bajke kao takve. Mirzana Pašić Kodrić uspjela je, koristeći se jezikom bajke, teške teme učiniti manje bolnima i prihvatljivima; odustajući od postmodernog relativiziranja, nije odustala od potvrđivanja onih vrijednosti za koje bih rekla da su danas prijeko potrebne posebno nama velikima.
Prva u nizu od sedam bajki, „Ptice crvenih lica“, potvrdit Će vrijednost prijateljstva, ljubavi i zajedništva kroz avanturu najmlađe ptičice iz jednog gnijezda koje su gradili brižni roditelji. Neposlušni štiglić Rubin, vođen vlastitom ambicijom i željom za dokazivanjem, nakon niza nevolja i peripetija, zahvaljujući pomoći drugih, izrast će u hrabru pticu. I pored neposlušnosti, tako karakteristične za svu djecu svijeta koja
žele isprobati vlastita krila ponekad odveć rano, Rubina će u njegovim avanturama prema Dobru usmjeravati temeljna naslijeđena načela koja je ponio iz roditeljskog gnijezda punog ljubavi i brige jednih za druge. U svojim „sukobljavanjima s protivnicima” Rubin se više koristi lukavstvom nego silom i snagom, oslobođen potrebe da se potvrđuje ili dokazuje, „naoružan” strpljenjem i posvećenošću drugima, ovaj mali junak neće htjeti povrijediti ni one koji njega ili njegove prijatelje ugrožavaju. Pored toga što ga krase boje njegovog perja, krasi ga i prelijepi cvrkut (pa nije slučajno ni to što braća i sestre nose imena nota: Do, Re, Mi, Fa), kao načelo muzike i umjetnosti koja svoju funkciju ispunjava ako je poklonjena drugima i ako druge usrećuje i oplemenjuje. Takva je prva bajka iz nove knjige Mirzane Pašić Kodrić, koja nudi svoju vlastitu viziju junaštva i plemenitog junaka.
A o prijateljstvu, iskrenom, ženskom, posebnom, nekupljivom i nepotkupljivom govori i četvrta bajka – „Korozirane bobice“ – u kojoj se slavi Ljepota kao nemetarijalna kategorija, osuđuje i ismijava „unakažen” lik Ljepote u današnjem svijetu imanja i posjedovanja „bogatstva i dijamanata”, podsjećajući na zlatno doba našeg djetinjstva u kojem su pravi konji bile stolice, prave zlatne krune bile sačinjene od papira, a najljepši poklon – bio je topli prijateljski zagrljaj. Ova bajka Mirzane Pašić Kodrić potvrđuje da nikakva blaga ovog svijeta nisu vrijedna jedne dječije suze i dječije tuge.
U drugoj bajci, „Kako su postale plime, oseke i vulkani“, junakinja je opet pomalo neposlušna, radoznala, mlada i naivna ribica Lila, koja tako voli blještave i slatke stvari i stvarčice, slatkiše i, naravno, Sunce. Skoro je nemoguće mladosti odoljeti pozivu svakojakih „šarenih laža”, skoro nemoguće izbjeći svakojake dobro osmišljene udice i skoro nemoguće prepoznati pod divnim Suncem svakojake prepredene „pecaroše” poput ribara Zana. „Upecati” ribicu, „prodati” je ili „pojesti” – glagoli su koji označavaju dobro poznate radnje što svjedoče o sud bini mladih, nevinih, naivnih i neiskusnih djevojčica. I da nije bajka, da nije bajka u kojoj Crveni Zmaj – Sunčev sin spašava djevojčice koje vole šljokice, bombonice, zvjezdice, djevojčice koje žele da se raduju Suncu – životu i koje žele uživati u njemu bez straha, jasno je već kakav nastavak bi imala ova priča.
Knjiga bajki Mirzane Pašić Kodrić progovara, dakle, o duhovnom stanju postmodernog doba, s ciljem da probudi i pobudi osjetljivost Velikih na suštinske prijepore i konflikte vremena, odnosno, knjiga je za Velike da se prisjete kako Malima objasniti i prenijeti pouku o životu i pomoći u procesu sazrijevanja i odrastanja, ukazujući na ono što kao odrasli počesto zaboravimo – s Malima ili ne komuniciramo ili neadekvatno komuniciramo. Naime, neprimjereno izricanje istine o okrutnom svijetu i strahotama života sve više uništava vjeru u čovjeka i u dobro, ubija volju za životom i osjećanje za ljepotu u svim njenim mogućim pojavnostima i oblicima, razvija samo strah, rađajući čudovišta i zle vještice. Ali – i to je prava vrijednost bajkovitog svijeta ove autorice – zle vještice Mirzane Pašić Kodrić (nedopustivo i tako lijepo!) mogu i iskreno da se pokaju, kao vještica Morana iz pete bajke „Sunčeva Zemlja Bogumilska“.
Ono čemu nas bajke općenito uče, a na što upozoravaju i što naglašavaju ovih sedam bajki sabranih u knjizi Mirzane Pašić Kodrić, jeste to da je vrlo važno razvijati osjetljivost za izričaj. Jezikom Malih, maštovitim slikama, jednostavno, otvoreno i iskreno, autorica prenosi značajne poruke, nudeći sliku svijeta koji nije ni idealan niti uvijek dobar, dok vjerom u priču i pričanje, svojim čarobnim svjetovima u kojima je sve moguće, podsjeća da je potrebno razvijati osjetljivost za komunikaciju općenito, posebno za komunikaciju s Malima, koji su prečesto prepušteni sebi samima. Poistovjećujući se s glavnim junacima bajki, Mali uče da se u svijetu snalaze najbolje što mogu, da se s nevoljama i nedaćama nose najbolje što mogu, poput malog Tumarka, koji je htio slijediti svog uzora, bogumilskog dobrog viteza Sandalja, te nije zaplakao koliko god ga vještica Morana zastrašivala, ucjenjivala i prijetila mu. Ova, peta bajka, „Sunčeva Zemlja Bogumilska“, predivna je legenda o Bosni i ljepoti njenih Razlika, topla priča o multikulturalnosti i zajedništvu svih, prije svega u Bosni i Hercegovini, izrasla i nastala na izvorištu legendi o bosanskim bogumilima i Dobrim Bošnjanima.
Mirzana Pašić Kodrić istinski se upušta u avanturu postmodernističkog poigravanja sa žanrom te svojim Malim i Velikim čitateljima nudi i jednu čarobnu bajku koja progovara i sjeća se rata u Bosni i Hercegovini, sjeća se onog perioda kada su umjetnost, muzika, priča i pričanje kroz zajedništvo i u zajedništvu mnogima bili jedino sklonište i utjeha od bezumlja razaranja i uništavanja (treća bajka – „Čarobni šešir iz Zemlje Snogarije“), kao i bajku u kojoj se propituju granice slobode Riječi (nečeg, dakle, što se danas smatra samorazumljivim); propituje se lažno znanje, opsezi i dometi nauka i pseudonauka, pseudointelektualnosti, smisla i besmisla učenja i čitanja... U bajci pratimo kroz kakve avanture prolazi glavna junakinja (ženskog roda!) Riječ na svom „trnovitom putu znanja” (šesta bajka – „Sloboda Riječi“).
Na koncu, sedma bajka, „Radosti Jakog Werthera“, traži nešto više angažmana u pokušaju dekodiranja njenih značenja, jer sadrži dobropoznate (bar se nadamo) intertekstualne tragove, te je, stoga, pisana i upućena viće Velikima. Progovarajući o onome što boli svakog autora i svakog ljubitelja riječi i umjetnosti – o nerazumijevanju umjetnosti danas, ovom bajkom autorica ironizira i ismijava poremećeni sistem vrijednosti kroz groteskne spojeve junaka klasične literature: ljubav Jakog Werthera i Emme Bovary, ironizira „nečitanje klasika” i općenito nečitanje uz svekoliku „slobodu” i „pravo” na vlastito mišljenje, naravno bez pokrića.
„7 bajki za Male i Velike“ važna je i vrijedna knjiga jer svjedoči, između ostalog, da najveći problem našeg postmodernog vremena leži možda i u tome što više nije tako jednostavno odgovoriti na pitanje šta jeste a šta nije važno. Istina je relativizirana, proizvodnja je zamijenjena potrošnjom, manipulacija je sveprisutna, granica između Dobra i Zla je izbrisana. Mirzana Pašić Kodrić pokazuje da, bez obzira na to što je bajku postmoderna također uspjela usisati u svoj sistem, što je postala jednim dijelom sredstvom manipulacije i pokriće za lažna obećanja, bajka je, ipak, potrebna jer u sebi sadrži grandiozni informativni materijal o svijetu; progovarajući uvijek o onome što bi trebalo biti, bajka, pobjedom Dobra, nadomješta nepravednosti svijeta, te sadrži i posjeduje snažan etički potencijal.
Pred čitateljima je jezičko-stilski i misaono-etički snažna knjiga, sedam zanimljivih priča s postojanom napetošću između najmanje dva tekstualna sloja: onog koji se veže za dimenziju fikcije i onog koji se veže za dimenziju zbilje – kako je autorica predstavlja i tumači – na koju se, zapravo, i naslanja i iz koje izrasta fikcionalna dimenzija, koja je u prvom planu. Junaci iz ovih bajki stupaju u različite kontakte i odnose s drugima, otkrivajući za sebe neku drugu stranu života, neku drugu stranu životnih pojava. Ovakva orijentacija osigurava autorici da se slobodno i nesputano kreće u prostorima žanra, stvarajući bajku kao jedan paralelni univerzum satkan od nade, ljubavi i vjere u ljudskost, vjere u Riječ i umjetnost, poigravajući se i s relativiziranim istinama postmodernizma.
Bajke Mirzane Pašić Kodrić podržavaju vjeru u neuništivost načela Dobra i temeljnih vrijednosti humanizma. Čovjek griješi – da – griješi mnogo: prema sebi i prema drugima, ali zaslužuje i treba mu dati uvijek drugu šansu. Svojim misaonim, razigranim, vedrim pričama autorica svojim savremenicima, djeci i odraslima, ali i budućim generacijama, nudi spoznaju da je potrebno dobro razumjeti i shvatiti svoju realnost, da je potrebno prihvatiti je, te da nikako ne treba odustati od svijeta mašte niti od ljubavi prema riječi, pričanju i pripovijedanju koje oplemenjuje. Knjiga „7 bajki za Male i Velike“ potvrda je da dobra riječ, dobra osjećanja i dobre misli rađa – a dalje je onda, ipak, sve lakše.
Doc. dr. Adijata Ibrišimoviš-Šabić