Svaštarica

MARA GRBIĆ - NOVO IME DJEČJE KNJIŽEVNOSTI

PJESME VEDRINE, LJEPOTE, LJUBAVI I BLAGE POUKE

Pjesnički prvijenac profesorice Mare Grbić Svaštarica, je zbirka pjesama namijenjenih dobu kratkih pantalona, suknjica i haljinica i dobu prvih koraka iz svijeta kratkih pantalona, haljinica i suknjica. Očito je to iz svake pjesme oba ciklusaSvaštarica i Smaralice (pogađalice i pitalice). Takvom je čine svaka tema, svaki motiv, stil i jezik, način na koji se poistovjećuje sa svijetom djece, njihovim pogledom na život, njihovim načinom izražavanja osjećanja i razmišljanja na putu odrastanja i radoznalog otkrivanja sebe i svijeta oko sebe. 

Zato su njene pjesme „nastanjene“ uobičajenim „stvarima“ i bićima na koje smo navikli u poeziji za djecu: djecom, djevojčicama i dječacima, mamama, tatama i bakama u slikama iz porodičnog života te pčelama, leptirovima, pticama, ribama, zečevima, vjevericama, lisicama, vukovima, medvjedima, tigrom, lavom, slonom, mačkama, miševima, cvijećem i drvećem... 

Mara Grbić je radoznali posmatrač svijeta oko sebe, a pjesma je njen način da taj svijet učini bliskim, zanimljivim i dragim „junacima i junakinjama“, da ih pouči i uvjeri da je ljubav najvažnije i najljepše osjećanje kojim se ide kroz život, od djetinjstva do „odraslog doba“. Zato je za Maru Grbić ljubav izvor pjesme, njena ljepota i smisao, njen razlog da stihuje i rimuje, zato je svaka pjesma - ljubavna pjesma, a njena je zadaća da „ljubavlju grli svijet“ čineći ga boljim i ljepšim. O pjesmi pjesnikinja kaže:

A kad sa vrela krene da buja,

pa teče, teče, brza, krivuda,

pozdravi pčelu, nebo, slavuja

i ljubav svoju prosipa svuda...

Pjesme iz prvog ciklusa Svaštarica doista opravdavaju ime zbirke jer se „rame uz rame“ u njemu pojavljuju pjesme o pčelama, leptiru, bumbaru, bubamari... ali i proljeću i proljećnicama, Snješku Bijeliću i drugim zimskim idilama i radostima, o porodičnoj idili, o tajni dolaska djeteta na svijet (u čemu rode nemaju šta da traže, jasno je to i djeci čiju je pamet besmisleno soliti pričanjem o rodama koje donose na svijet djecu, kad je to „posao“ tate, mame i ljubavi) o ...

Ništa manje ne opravdavaju smisao i sadržaj drugog ciklusa pjesme okupljene  pod naslovom: Smaralice (pogađalice i pitalice) mada se može, s malim čuđenjem, upitati: Zašto smaralice.

Doista: Zašto smaralice? Možda zato što odrasli pitajući ih ono što „znaju i vrapci na grani“ djecu smaraju, a odrasli zapravo sami često znaju biti pravi smorovi, pa ih pjesnikinja opominje da djecu uzimaju ozbiljno jer ona to zaslužuju koliko (neki) odrasli često i ne slute u svojoj „strašnoj“ odraslosti (možda bi riječi strašnoj trebalo oduvati navodnike).

Igra pogađanja i pitalica kojima se pokreće mašta, otkriva znanje, maštovitost i domišljatost jedan je od najčešćih načina kako biti sa djetetom na istoj talasnoj dužini a stihovane domislice vrte se oko svijeta dječije radoznalosti koju golicaju draga i bliska bića svijeta  u kojem se kreću i koja svakodevno viđaju: pas, mačka, ptice, miš... ali i oko tajnovitih, opasnih bića svijeta kojeg poznaju iz školskog gradiva, filmova, knjiga i pričanja i kojih je pametno kloniti se, i u snu biti izvan dohvata njihovih zuba, otrova, snage i zastrašujuće veličine, kao što su: zmija, lav, slon, krokodil... jer nikad se ne zna šta im „misle zubi i snaga“...

U tim pjesmama pjesnikinja širi dječije znanje i proširuje prostor mašte, ali se istovremeno i igra, jer igrom najbrže i najjednostavnije odrasli plove na talasima koji zapljuskuju svijet djetinjstva i zadobivaju njegovo povjerenje i ljubav jednako potrebne i jednima i drugima.

Neko će reći: ništa novo, ali ništa zato jer je lijep način biti sa djecom „na istoj talasnoj dužini“, a jedino se tako može u sebi probuditi uspavano dijete, od čega nema ničeg ljepšeg u strašno uozbiljenom svijetu odraslih, u kojeg, na sreću, pjesnici ne spadaju, barem pjesnici za djecu, što pokazuje skoro svaka pjesma Svaštarice.

Zajedničko pjesmama iz oba ciklusa je nenametljiv način učenja djece da posmatraju svijet oko sebe, otkrivaju i saznaju ga u njegovoj ljepoti i smislenosti, u njegovoj vedrini i jednostavnosti. Pjesme Mare Grbić i jesu nastale iz njena promatranja svijeta, ranije kao radoznala djeteta, a sada kao radoznale pjesnikinje. Gotovo sve pjesme povezuje nota šaljivosti, koja je dobrodošla da se prigrli pjesmu. Ono što najprije pridobije dečiju dušu i što pjesma za djecu mora imati je nježnost, jednostavna dječija, ni malo naivna, mudrost i šaljivost. Bez te nježnosti, mudrosti i šaljivosti nema ni dječije pjesme, a pjesme Mare Grbić su ponajviše šaljive - dakle, Svaštarica jeste knjiga pjesmama za djecu i djeca će je sigurno svojom prepoznati.

Kao primjer te poetske šaljivosti neka posluže stihovi kojima pjesnikinja duhovito otkriva 

dolazak djeteta na svijet:

Pa ako poželiš seku ili brata

za sve se, ipak, pobrine tata.

Mama je tu SAMO da rodi,

ON vrši dostavu na kućna vrata.

Zejćir Hasić