Svako svoju bajku ima

Odakle, i kako, dolazi bajka u djetinjstvo, u život, u literaturu…? Draž bajke, i kao književne vrednote, i kao svijeta za sebe u zajedničkom svijetu, upravo je u tome, da je ne možemo definirati, ocijeniti nekim usaglašenim mjerilima književne teorije, jer nam se istovremeno i otvara, pruža ruke od riječi, ali i »otima«, zatvara pred novim izazovima i tajnama.

Čitajući knjige, i stvarajući ih, godinama, sve više sam shvaćao da je bajkovitost, čarobnost, maštovitost, onaj najljepši podsticaj, put koji nas zove iako ni on sam ne zna kamo to vodi. Bajka je, zapravo, poezija koja je naša vodilja, suputnica, koja nam otvara svoje beskrajne svjetove i dogodovštine, koja nas istovremeno i hrabri, i mami, i odvlači, a kad osjeti da bismo, možda, mogli odustali od tog stihovanja i maštanja, ponovo nas privija u svoje okrilje. I tada shvaćamo da je, zapravo, bajka naše utočište, naša otvorena knjiga koju i mi pišemo, naše samopouzdanje da jesmo žitelji te najveće i najljepše zemlje, jer – kao što je napisao slovenski pjesnik, i za djecu, Boris A. Novak, »bajka je tad naša domovina«. 

Ovako u predgovoru knjige autor objašnjava svoju ideju da sačini knjigu bajkovitih pjesama, zbirku stihova koje „korespondiraju“ sa atmosferom bajke, koju je izvanredno likovno opremila mlada, veoma darovita ilustratorica, Sanela Husić Musabašić.