Strepnja

PJESNIKINJA LJUBAVI I PRIRODE

Poezija ima snagu da sabire sve što se dešava i u nama, i u Svijetu i u drugim ljudima. Ona onoga ko je piše, a kasnije i čitatelja, nagna da svijet posmatra drugim očima i da ga razumije na drugačiji način. Ona je sredstvo pomoću kojeg se može doći do najosjetljivijih dijelova ljudskog bića. To je njena ljepota i smisao. Poezija Desanke Maksimović na sasvim neobičan način prikazuje život, njegove i radosti i žalosti, i kod čitatelja proizvodi osjećaj istinitosti i vjerodostojnosti. 

Nema potrebe posebno naglašavati da je Desanka Maksimović jedna od najznačajnijih i najoriginalnijih pjesničkih figura na južnoslavenskom prostoru. O njenoj poeziji pisalo se mnogo i opširno, te je njeno stvaralaštvo predstavljeno na bogat i raznovrsan način. Danas sa sigurnošću tvrdimo da nema nijednog aspekta njene poezije koji nije bio predmetom književno-kritičkih tekstova i opservacija. Njena smirenost (u govoru) i nježnost u pisanju, njena popularnost kod svih uzrasta i njen osebujni pjesnički izraz ostavili su neizbrisivog traga na čitatelje.

Pred nama je izbor iz poezije Desanke Maksimović i u njemu mi, zapravo, uočavamo ono najvažnije što određuje poetiku ove pjesnikinje. Stihovi su najbolji pokazatelj kako se isprepliće pjesnikinjino sjećanje na davne događaje, zatim trenutke koji imaju trajnu vrijednosti (i danas su aktuelni) u vremenu kada pjesnikinje odavno nema fizički, ali njen duh kroz poeziju itekako je prisutan. Također, pjesmama prikazuje svoja unutrašnja stanja, prikazuje duhovno kao i materijalno, prikazuje emocije, najjednostavnije kazano pjesmama nam donosi svijet koji nju (ali ne samo nju nego i nas) okružuje.  Krenuvši od jezika poezije Desanke Maksimović koji je specifičan, njoj svojstven, pa nije ni čudo što mnogi (kako kritičari, tako i čitatelji) njenu pjesmu i nepotpisanu mogu prepoznati, zatim tu su stilska sredstva koja su karakteristična i prepoznatljiva za njenu poeziji, kao i teme. Sve životne preokupacije ona stavlja, uslovno kazano, u pjesmu, pa tako nailazimo na fantastične opise (opjevavanje) prirode kroz koju se kreće, kao i ljudi, ljubavi, a ponekad je tu i motiv smrti (kao npr. jedna od njenih najpoznatijih pjesma Krvava bajka). Sve je to ujedinjeno u njenoj poeziji i čine veliki raspon tema koje u pjesmu, u stih ugrađuje Desanka Maksimović. Pjesme Desanke Maksimović nastaju u jednom dahu, bez zagonetnih slika i jezičnih igara, one su napisane u jeziku sasvim bliskom (i razumljivom) svima (tj. govornom), što ih čini jednostavnim, te čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim. Forme u kojima se izražava variraju od pjesničkih minijature do ispovjednih lirskih pjesama. 

Izbor poezije daje najbolji uvid u jedan pjesnički opus, a u ovom izboru naslovljenom Strepnja čitatelj nailazi na sve teme i motive koji su karakteristični i svojstveni poeziji Desanke Maksimović, a prisutni su od njene prve do posljednje knjige. Tako npr. mjesta u kojima je živjela, stasavala i pisala zauzimaju posebno mjesto u njenoj poeziji, kao i djetinjstvo - to bezbrižno i sretno vrijeme koje pjesnikinja neprestano evocira posebno je važno i inspirativno (npr. pjesma Neko se seća detinjstva). U samoj svojoj suštini poezija Desanke Maksimović je poezija o (vlastitom) životu, o sjećanjima, o mjestima kroz koja se prolazi, o ljudima koji se na tim mjestima susreću, o prirodi, ljepotama vode, „susretu“ sa životinjama (kakve su pjesme npr. Smrt lišća, Paukova ljuljaška, Vole se dva vetra i dr.). U njenoj poeziji sabrano je sve što ona doživljava/preživljava u svijetu u kojem živi, osjeća i stvara. Poezija proizilazi iz iskustva sa svijetom, kako onim u sebi, tako i onim mimo nas u kojem Desanka Maksimović pronalazi inspiraciju za svoje pjesme. Poezijom koju ispisuje ona nam, uslovno kazano, otvara vrata svog života, uvodeći nas u njega, govoreći o sebi, o ljudima koji ja okružuju, ona pamti slike, detalje koji joj se snažno urezuju u sjećanje, te ih, godinama kasnije ispisuje nastojeći tako očuvati dio svijeta koji vidi. Itekako su zanimljive pjesme u kojima govori o životnim radostima, o osjećajima ljubavi, sreće, punoći življenja i nekim malim životnim radostima koje mnogi ni ne uočavaju, kombinujući ih sa vlastitim doživljajem, ispisujući/oblikujući tako uspjele pjesme, u kojima je kroz nekoliko efektnih slika prenesena cijela emocija. 

Tragajući za novim formama izražavanja, tragajući za onim što niko ne vidi i ne osjeća (barem ne na način svojstven pjesnikinji), tragajući za detaljima i njihovom oblikovanju putem poezije Desanka Maksimović ne samo da postaje autentičan pjesnički glas, nego na taj način umnogome ostvaruje komunikaciju između sebe i svijeta, ali ostvaruje komunikaciju i sa čitaocem (što je izuzetno važno) posredstvom pjesama. Valja naglasiti, kada govorimo o poeziji, da za liriku ne postoji drugi predmet nego što je to sam pjesnik, i uvijek će se „nametati“ pitanja unutar pjesnika o samom činu pisanja, propitivanju svijeta spram poezije, ali i obrnuto. Takve su npr. pjesme Poezija, Pesnikovo viđenje, Moj svet, Usamljenikova pesma, Potrebno mi je, putem kojih ona direktno govori kakav je njen pjesnički svijet, kako i na koji način nastaje pjesma i kako je bez poezije za nju život nemoguć. Kao što je nemoguć i bez ljubavi koja je jedna od najznačajnijih tema u poeziji Desanke Maksimović. Za nju je ljubav i zaljubljenost pokretač života, to su razlozi zbog kojih se pišu pjesme. Njene pjesme istinski „ožive“ kada o ljubavi zbori, jer ona putem poezije ljubavi daje jedan drugačiji i nov izraz, prisjetimo se samo njene kultne pjesme Strepnja, ili nekih drugih značajnih ljubavnih pjesama kao što su Slovo o ljubavi, Opomena.

Strepnja, izbor iz poezije potvrda je dokle sve idu pjesničke mogućnosti i na koji sve način Desanke Maksimović oblikuje svoj pjesnički izraz. Nada za opstanak i razumijevanje, prihvatanje svijeta oko sebe za ovu ženu, pjesnikinju jeste samo poezija, jer sve što se nakuplja unutar njenog bića, svi strahovi, usamljenost, ali i ljubav i ljepota svijeta i prirode, ljudi i događaji, ona pretvara u pjesmu. Njena poezija, ono što nam pokazuje i kazuje izbor Strepnja, svojevrsna je kombinacija iskustva kako pjesničkog tako i životnog. Posrijedi je poezija koja obiluje emocijom, koju čitalac itekako može osjetiti, jer u pjesmu Desanka Maksimović unosi sebe, a poezije se drži, kako to imenuje Šimborska, kao spasonosnog rukohvata. 

                                                                                                                                                 dr Melida Travančić