Priče čarobne šume

Uz "PričeČarobne šume", Fuada Tabaka

Bosanskohercegovačka književnost za djecu već odavno se nalazi u fazi ozbiljne stvaralačke i produkcijske krize. Ova literatura, nažalost, doživjela je sudbinu "književnog dinosaurusa", tj. književnoumjetničkog stvaralaštva koje je u odumiranju i polaganom nestajanju. Mnogi tu vrstu književnosti nepravedno potcjenjuju, baš kao i njezine pisce, smatrajući ih artistički infantilnim i nedostojnim ozbiljnije kritičke valorizacije. U tome kontekstu svakako treba pozdraviti pojavu svake nove knjige za djecu u našoj sredini koja je i kritički i produkcijski potpuno nenaklonjena piscima ove literature koji se poput Don Kihota bore, kako sa našim čitateljskim predrasudama, tako i sa predubjeđenjima samozvanih kritičkih i književnih autoriteta. U ovome smislu treba  shvatiti i promatrati i modemu zbirku bajki i basni Priče Čarobne šume, Fuada Tabaka, koji je već afirmiran bošnjački i bosanskohercegovački pisac za djecu, ali i zapaženi dramski stvaralac, kako u dječijoj dramskoj literaturi, tako i u onoj koju posve eufemistički označavamo kao "književnost za odrasle" (podsjetimo da je Fuad Tabak autor veoma zapažene drame o Husein-kapetanu Gradaščeviću).

Također, nije suvišno podsjetiti da je Fuad Tabak i nagrađivani dječiji dramski pisac, na osnovu čijih su se drama izvodile nekolike radio i pozorišne predstave za djecu u teatrima u Zenici i Sarajevu. Uknjizi Priče Čarobne šume koja po svome naslovu sugerira jedan prozni žanr (spoj basne i bajke) narativnost treba sasvim uvjetno prihvatiti, jer sve Tabakove priče imaju i naglašenu dramsko-performativnu dimenziju. Naime, Fuad Tabak vješto sublimira u svojim "pričama" različite narativno-dramske tehnike, kao što su, primjerice, infantilizacija pozicije pripovjedača i dinamizacija proznog prosedea inkorporiranjem dramskih pasaža (dijaloga) u primarnu proznu teksturu. U ovakvom prozno-dramaturškom ozračju Fuad Tabak se reprezentira kao posve svjež, inventivan i originalan pisac za djecu, koji uz odlike izraženog književnoga artizma, izvanredno poznaje i dječiju psihologiju, kao i složene zahtjeve i estetičke mehanizme dječije recepcije književnosti. Tabak veoma dobro zna da bajke i basne, kao klasični žanrovi dječije književnosti, ne trpe nikakvu dozu docenture, već moraju, prvenstveno, biti odjeveni u novo naratološko ruho, a to se može postići samo uspostavljanjem originalnog bajoslovnog i basnoslovnog diskursa. U svim pričama izknjige Priče Čarobne šume tu naratologijsku modernost Tabak postiže i ostvaruje putem uvođenja dramskoga diskursa u prozno tkivo. Takav naracijsko-dramski postupak vidljiv je u svim pričama uvrštenim u knjigu Priče Čarobne šume u kojima se svjesno napuštaju tradicionalistički narativni klišeji i ispisuje posve moderno književno pismo za djecu. Sublimacija priče i drame jeste osnova Tabakovog književnog fenotipa, počevši od uvodne priče Bajka o bajci ili kako je Anas pobijedio vješticu, pa do završne, posvedramski strukturirane priče Zašto je gavran  crn. Tu vrstu Tabakove modernosti i eksperimentiranja sa narativnim formama smatram posebno važnim, jer se takvim prozno-dramskim tehnikama i strategijama pričanja ovaj pisac odvaja od bosanskohercegovačke tradicije dječije književnosti, koja je često na rubu socrealizma čak i u suvremenim djelima.

U svoje priče Tabak je uveo glavne poetičke elemente moderne dječije literature, kao što su, naprimjer, humor, ludizam, verboludizam, dinamična fabulativna okosnica, kao i likovi inklinabilni dječijoj recepciji literature i životne filozofije zasnovane na iskrenosti i naivizmu. Djeca su, zapravo, glavni akteri (književni likovi) Tabakovih priča i ta, naizgled infantilna, bića nose u sebi nešto od one kerolovske i sarojanovske vedrine i ludizma, poput, recimo  djevojčice Lamije ili dječaka Haruna. U tome smislu Tabakove priče nisu bajoslovno-basnoslovne, već pripadaju žanru moderne fantastične priče, kakvu je u dječijoj književnosti ustoličio Luis Kerol u fantastičkoj pripovijesti-romanu Alisa u zemlji čuda. Otuda nije slučajna asocijacija Tabakove „čarobne šume“, i Kerolove „zemlje čuda", jer su obje te „zemlje" podignute na razinu književnih simbola i tophosa („čarobna šuma“ kao svijet nesputane i slobodne mašte  u kojem caruju djeca, a ne odrasli ljudi, inkarnirani u spodobi strašnog Cenzora, simbola onog bića koje želi nadgledati, kontrolirati i sputavati slobodu djeteta koja mu je ontološki zadata).

Uz naglašenu fantaziju i eksperimentalistički udešenu narativnost, ipak, kao krucijalnu estetičku kvalitetu Tabakove dječije proze doživljavam i smatram njezinu dramsku strukturiranost, realiziranu prvenstveno kroz prizmu dijalogičnosti i parataksičnosti kakva je, primjerice, vidljiva u pričama U zemlji strašnog Cenzora ili Zašto ova neman  raste. Tabakove naratološke strategije, kao što sam već naglasio, ne podliježu bilo kakvom diktatu naredbodavnosti ili oktroizmu spram dječijeg čitatelja/recipijenta, kogaTabak promatra u njegovoj ontološkoj posebnosti - kao biće sklono infantilnosti, iskrenosti i naivizmu. Modernistički orijentiran pisac, kao što je FuadTabak, isuviše dobro zna da je dijete nepotkupljiv čitalac književnosti i da dječiji infantilitet nije znak bilo kakve podložnostl ili inferiornosti, jer biti infantilan u svijetu dječije književnostl ne znači i biti prizeman i naivan, već recepcijski visoko osviješten i zahtjevan, pa su ti infantilistički zahtjevi jedna od najtežih zadaća za svakog dječijeg pisca ili umjetnika koji na bilo koji način stvara za djecu.

Završavajući ovu recenziju, mogu kazati da su sve Tabakove priče iz knjige Priče Čarobne šume izvanredno i naratološki brižljivo komponirane u maniri postmodernističke palimpsestnosti (kao "bajke o bajkama" ili „bajke u bajkama", "priče preko priča"), što ukazuje na rasnog dječijeg pripovjedača koji vješto barata različitim narativnim tehnikama i poetičkim strategijama.

S druge strane, Fuad Tabak, iako svoju knjigu komponira kao zbirku priča za djecu, istovremeno ispisuje i kao neku vrstu labavo komponirane makrodrame, unutar koje se priče mogu iščitavati i kao zasebni tekstovi, ali i kao jedinstvena i cjelovita dramska struktura. Otuda ova knjiga može biti i veoma izazovno i inspirativno štivo za pozorišna i scensko-performativna izvođenja.

lmajući u vidu sve nabrojane književnoestetske dimenzije knjige Priče Čarobne šume Fuada Tabaka uvjeren sam da će ovu knjigu rado čitati i djeca i odrasli, kako to upravo i sugerira sam autor u podnaslovu svoje knjige. Stoga, s osobitim zadovoljstvom, ovu knjigu preporučujem za štampanje, dodajući jednu misao čuvenog francuskog kritičara i povjesničara dječije literature, Pola Azara, da dječiji pisci trebaju uvijek biti "svježi kao zora". Upravo tom svježinom odiše i knjiga Priče Čarobne šume, kojom se Fuad Tabak reprezentirao kao jedan od najreferentnijih  pisaca u suvremenoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu.

U Sarajevu, 6. 11. 2017.                                                 Prof. dr Muhidin Džanko