Najdalja zvijezda do koje se voli

Dječija literatura u prebogatom književnom opusu Ljubice Ostojić, jedne od najznačajnijih suvremenih bosanskohercegovačkih spisateljica, zauzima posebno važno mjesto. Svakom novom knjigom kojom se obraća mladima, ova lucidna umjetnica otvara i jedan posve novi prostor, čini iskorak iz onog već viđenog i doživljenog u nešto posve drugačije. To nije iznevjerila ni ovom, najnovijom knjigom. Ne samom idejom da je zajedno pišu ona i njena unuka Ariel, koja živi na drugoj strani zemljine kugle, u hiljadama kilometara udaljenoj Australiji, nego i načinom pripovijedanja u kome se neprekidno prepliću bajkovita i stvarna događanja, mašta i svakodnevica, izmišljeni i stvarni likovi. Ispisana je tako neobično maštovita, uzbudljiva i mudra priča o spasavanju zvijezde Mokoš, (najdalje zvijezde do koje se voli), u stvari, topla priča o ljubavi, koja je sveprisutna i svevremena, makar su oni koje volimo svjetlosnim godinama udaljeni.