Maslačak u Stelinim očima

ČAROLIJA ZVANA BAJKA

Nad knjigom „Maslačak u Stelinim očima“, Zejćira Hasića

U toku svog pedesetogodišnjeg književnog stvaranja, Zejćir Hasić je imao povremene izlete u bajku, što u stihu, što u prozi, ali je prvu knjigu bajki „Hvatač zvijezda i drugi sanjari“ napisao i objavio 2019. godine u nebajkovitom vremenu, u jeku koronarnog naleta. Pred nama je njegov drugi rukopis bajki „Maslačak u Stelinim očima“, također napisan u vladavini korone.

Zašto je čekao pola vijeka da se posveti pisanju bajki?

Oni koji poznaju Hasićevo književno djelo, znaju da je tragalac za novim poetskim, proznim i jezičkim izražajima i da je svako njegovo djelo bilo pomak u stilskom i drugom smislu u odnosu na prethodno, ali prepoznatljivo, dakle, uvijek je pred sebe postavljao visoke umjetničke zahtjeve. Iako je bajka književna forma koja ima svoje zakonitosti i univerzalne

vrijednosti kojima odolijeva vremenu, Hasić je i u poimanju bajke ostao vjeran sebi i traga za novim u oblasti bajke, za svojim oblikomosavremenjivanja.

Evo šta je o tome rekao Žarko Milenić u tekstu o knjizi „Hvatač zvijezda i drugi sanjari“:

...Mnogi pisci su se okušali u pisanju takozvanih umjetničkih bajki, mnogi su zaključili kako se u toj proznoj formi ne može reći ništa novo. Ugledni bosanskohercegovački pisac Zejćir Hasić je svojim novim rukopisom, zbirkom bajki, pokazao da se ipak može. I to je došlo onda kada je mogao svojim životnim iskustrom i književnim umijećem dati bajci najviše od sebe.

Kakvo je Hasićevo poimanje bajke?

Nekada je Hasićeva bajka čista igrarija mašte, nekad je lirska impresija - gotovo pa razvijena pjesma u prozi, nekad je šaljiva igrarija, nekad esej o smislu umjetnosti i radosti umjetničkog stvaranja, nekad je to primjer refleksivnog, emotivnog i psihološkog sukobljavanja sa sobom i sa okruženjem u vrijeme odrastanja, u obliku pjesme je zadržala ista svojstva, ali funkcionira i kao čista lirska pjesma. Nekada je poniranje u prostor naučne fi kcije, paralelnog svijeta ili je na crti između svijesti i podsvijesti. Uvijek optimistična i bodra, čak i kada pokazuje kako je stvarni život daleko od bajkovitog, uvijek se u njoj može otkriti dio sebe, prepoznati nešto od svojih misli, osjećanja, želja, problema sa kojima se nosimo u stvarnom životu...

Za Hasićev tip savremene bajke najljepši je primjer naslovna bajka „Maslačak u Stelinim očima“, poetična refleksija o duhovnoj i vanjskoj ljepoti bića, o težnji da se dosegne savršeno i vjerovanju da se to može, o potrebi da se pruži razumijevanje i utjeha onda kada je to potrebno i da se to čini čista srca kao što to čini Hasićeva unuka Stela. Bajka “Maslačak u Stelinim očima” je primjer istinske ljepote ljudskog bića poput one koja se krije u bisernoj školjci.

Karakterističan model Hasićeve bajke su i bajke „Sena ne zna Zo-zo zna“ i „Tajna kratkog putovanja jedne Lenine suze“. I prva i druga su zapravo po svemu priče, osim po iznenadnom kraju kojim ih Hasić čini čarolijom svog pripovijedanja bajkom. U sve tri bajke, navedene kao primjer Hasićeva pisanja bajke, čitaoca iznenađuje neočekivan i neslućen kraj – usuđujem se reći: vjerujem da je i sam autor bio iznenađen neočekivanim obrtom. (Nije li to normalan dio nepredvidivosti stvaralačkog čina?)

Osim lakoće bajkovanja, poseban momenat u nastanku ove knjige, za koju je Hasić htio da bude sasvim njegova autorski, je to što je sam ilustrovao bajke i pokušao da i u ilustracije unese nešto od liričnosti i vedrine koje krase bajke.

                                                                                              Uzeir Bukvić, književnik