Ispod cirkuske šatre

POETSKA PREDSTAVA ISPOD CIRKUSKE ŠATRE (Šimo Ešić: Ispod cirkuske šatre – Recenzija)

Šimo Ešić je, nesumljivo, dragocjena pojava u dječijoj literaturi naših jezičkih prostora. Koncept poetsko-proznog ludizma umjetnička je konstanta njegovog književnog stvaralaštva, ali i osobenost njegova pjesničko-pripovjedačkog rukopisa, koji su u njegovoj ranije objavljenoj knjizi Kako se crta sunce dosegnuli svoju artističku kulminaciju postupkom tkzv. oneobičavanja svijeta putem jezika, gdje se kognitivno-estetičkim predispozicijama djeteta pokušavaju približiti i umjetnički protumačiti posve kolokvijalne stvari, bića, pojave i pojmovi iz njegova svakidašnjeg okruženja, počevši od roditelja, preko čudesnog svijeta prirode, životinja, biljki, do stvari iz prometa (primjerice tramvaj) i posve apstraktnih, ali djetetu tako znanih i mističnih pojmova poput ljubavi, sreće, tajne i dr. Tako suptilni pjesnik kakav je Šimo Ešić, shodno svome neizmjenjivom artističkom konceptu nastoji prevladati tradicionalističko-didaktičke pristupe iz ranije bh. literature za djecu, posebno one koji su dominirali polovicom 20. stoljeća, kada se literatura često i nesretno pretvarala i poistovjećivala sa docenturom. Zanimljivo je da Šimo Ešić svojim ukupnim književnim opusom, pa i ovom knjigom, želi, također, pomiriti dva tematsko-uzrastna kriterija u literaturi za djecu: tzv. kriterij infantilnog čitatelja, svojevrsnog za djecu iz tzv. razredne nastave, i kriterij pojačanih književno-estetskih i psihološko-kognitivnih predispozicija djeteta kao posve respektabilnog estetskog recipijenta i subjekta čitanja, tj. doživljavanja i razumijevanja književnog teksta. Estetička akcentuacija i ihtus ukupne Ešićeve literature za djecu, dakle, nije na tematskom pitanju „šta?“ dijete doživljava i tumači kao život i svijet oko sebe, već na empirističkom estetsko-kognitivnom i stilističkom pitanju „kako?“ doživljavati, razumijevati – što je osnova svakog uspješnog artističkog koncepta u literaturi za djecu. Ešić nikada ne docira djetetu, njegova dječja poezija i proza nisu katehizični, primjenjivi, već su to uvijek heumističke i hermeneutične knjige koje otkrivaju život i svijet i pomažu djetetu da ih emocionalno proživi i spoznajno artikulira. Ta emocionalno-spoznajna dimenzija Ešićevog novog rukopisa Ispod cirkuske šatre odvija se na dvije ravni: najprije na planu doživljavanja i spoznavanja vedrog, zabavnog cirkuskog svijeta iz konkretno-čulne sfere (klovnovi, gutači vatre, artisti na trapezu...) da bi potom, gotovo neosjetno, pisac preveo dječjeg čitatelja u složeniju idejno-apstraktnu sferu, navodeći dijete da razmišlja i o onoj „drugoj strani medalje“, onom zbivanju „iza kulisa“, nevidljivom i nedokučivom oku cirkuske publike. Svoju estetiku i poetiku Šimo Ešić iskazuje imanentno, iznutra, nenametljivo, neeksplikativno, nemimetički, što ga legitimira kao dječjeg pisca sa jedinstvenim poetskim rukopisom unutar sveukupne bosanskohercegovačke i južnoslavenske interliterarne zajednice. Ovaj, novi Ešićev rukopis, to samo potvrđuje.

Doc. dr Svetlana Kalezić Radonjić