Igra boja

I CVJETIĆ NAJMANJI IMA ŠTA REĆI...

Nakon svoje prve zbirke pjesama „Most duginih boja“, objavljene početkom 2020. godine, Nataša Križanić već godinu kasnije želi nas ozariti novom stihovnicom – ovog puta to su pjesme iz djetinjstva i o djetinjstvu prepune razigranosti, odrastanja, igre, ljepote prirode, ali i sjete kad nas zapljusnu stare slike zavičaja i obiteljskih albuma i uspomena. I sve se tu prepliće u čudesnu igru boja, onih koje ne otkrivamo samo očima nego, još više, svojim bićem i osjećanjem, kao nekadašnja djeca, i kao majke i očevi koji sada imaju svoju djecu, i s kojom nastavljaju svoje puteve igre, mašte, ljubavi, svekolikog života.

„Idi svojim putem mašte, / budi uvijek kao dijete...“, čitamo već u prvoj, uvodnoj pjesmi ove radovnice. A o čemu nam govore, šapuću, kliktaju, ove pjesme, čujemo i osjetimo već u samim naslovima ciklusa: Uspomene na djetinjstvo, Hajde da se igramo, Dan prepun sreće, Kao cvijet u polju. Život je za Natašu Križanić kao beskrajni prazni papir kojega treba učiniti bogatim, šarolikim, razigranim, prepunim sunca i odsjaja.

A pjesma, i dječija mašta, udahnjuju tom praznom prostoru svoju stvaralačku energiju i ljepotu: „I papir više / prazan nije, / mašta ga dječija / k’o sunce grije“. Jer, u ovom svijetu neprolaznog

djetinjstva, u kojem uvijek dolaze nova djeca, „i cvjetić najmanji ima šta reći“, pa pjesnikinja Nataša Križanić i poeziju, posebno onu za djecu, doživljava kao stalnu obnovu ljepote i dobrote: „Osjećam, u meni / pjesma sad cvjeta, / rascvala ruža / na pragu ljeta“. A u tom svijetu djetinjstva, tom “polju na dlanu“, i sami stihovi, i sama pjesnikinja, samo su dijelovi jedne beskrajne pjesme djetinjstva i života: „I cvijet cvijetu / već se privija, / u tom buketu / sada sam i ja“.

Budimo, zato, i mi, cvjetovi i latice tog buketa, prepuštajući se „Igri boja“ koja nas mami u ovu razigranu zbirku koja nije samo za djecu, nego za sve one koji ljepote i dobrote djetinjstva nose u sebi kao čudesni dar.

                                                                                                        Ismet Bekrić (izvod iz recenzije)