Djevojčica u meni

Djevojčica u meni je četvrta knjiga poezije za djecu koju je napisala Nataša Križanić (Most duginih boja, Igra boja, Spomenar) i od prve sve do ove knjige poezije autorica iznova i iznova pokazuje svoj talenat i spisateljske vrline, a one su, prije svega ono što knjige, posebno kada je riječ o knjigama namijenjenim djeci, treba činiti drugačijom i prepoznatljivom, a to je inovativnost i maštovitost pisca, zatim su tu i jednostavnost kazanoga i stilska pročišćenost, jer ove pjesme „dogodile“ su se djeci i sve treba izgledati kao da su ih oni upravo preživjeli i napisali, djeca treba da se identifikuju i da osjete cijelu atmosferu pjesme. To autorici polazi za rukom.  Jer ove pjesme su autoricin doprinos književnosti za djecu, koja se danas, nažalost, veoma često ostavlja na margini, a ovo je i doprinos Nataše Križanić slavljenju djeteta i njegovog svijeta. S druge strane one su i svojevrsna pjesnička ispovijest, ne samo o djetinjstvu, nego o životu. Vraćanje na djetinjstvo, pisanje o bezbrižnim danima ispunjenim ljubavlju najbližih (prvenstveno se to manifestira sjećanjem na oca), pisanje o sebi koja je bila i koja sada jeste, nastojanje da se premoste razdanjine kako između žene i djevojčice, tako i između djevojčice i grada, odnosno grada kao metafore svijeta koji se neprestano mijenja i u kojem ništa više nije isto kao ranijih godina u kojima je djevojčica postajala odraslom ženom. 

Knjigom pjesama za djecu Djevojčica u meni Nataša Križanić nas vraća svijetu u nama, vraća nas radosti, sreći i djetinjstvu koje umnogome obilježi cijeli život čovjeka, i ovom knjigom nastoji čitateljima svih uzrasta otvoriti vrata svijeta književnosti i prostranstva mašte. Autorica ne dozvoljava da pjesme za djecu ostanu postrani, ne odustaje od toga da nam svijet pretvori u pjesmu i to čini uvjerljivo, pokazujući nam da je uz pjesmu sve moguće (i lako), te da  je svijet zapravo jedno jako lijepo mjesto koje nam nudi beskrajne mogućnosti. Za ovu knjigu, na koncu, možemo kazati da je napisana u jednom dahu, jednostavno osjeti se ta lakoća pisanja, i cijela knjiga djeluje kao jedna velika i beskrajna pjesma, kao muzika, kao nešto doista drugačije u svijetu književnosti za djecu, jer je inspiracija autora snažna, a vizije su intenzivne i na autentični način Nataša Križanić govori o svijetu i iznova ga oblikuje.

Poezija Nataše Križanić zabavna je i namijenjena za uljepšavanje dječjih dana. Ona na maštovit i originalan način piše o životu i svijetu, te ovu knjigu još možemo nazvati i  svojevrsnim lirskim dnevnikom autorice u koji sabire uspomene i sjećanje na djetinjstvo. 

dr. Melida Travančić