Bila gospođa Klara

SLIKOVNICA ZA SVE UZRASTE

(izvodi iz recenzija)

Ono što me kod našeg pjesnika Šime Ešića fascinira iznova i iznova jeste izbor koji je napravio i koji je temeljna oznaka njegove poetike: ne „izmišljati“ nestvarne bajkovite svjetove, koliko god čarobni, lijepi i zamamni bili, već otkrivati magiju i čaroliju u dobro poznatim stvarima naše svakodnevice, stvarati bajku od malih uobičajenih, svakidašnjih stvari i pojava, otkrivajući alogizme naše realnosti, stvarajući na taj način neobične i „nečuvene“ pripovijesti koje se događaju ili se mogu dogoditi svima nama. Fascinira me svaki put iznova sposobnost našeg pjesnika da djeci neumorno približava i otkriva taj dobro poznati realni „svijet odraslih“, u kojem su vrijednosti uvijek pomalo poremećene i iščašene a koje (jao nama!) prenosimo kao normu života i življenja djeci i budućim generacijama. U ovom konkretnom slučaju, u novoj slikovnici Bila gospođa Klara, sa prekrasnim osjećanjem za humor, Šimo Ešić, opet s puno ljubavi za svoje male i velike junake i heroine, raskrinkava i otkriva mane i nedostatke odraslih u kriznim godinama. 

Fascinira me iznova i iznova također i sposobnost Čika Šime Ešića da teške i ozbiljne teme – kakva je tema svekolike taštine ljudske o kojoj progovara u ovoj slikovnici, kao iskustvo realnog življenja koje utiče i oblikuje djecu, njihov karakter, formira njihov temeljni, bazični sistem vrijednosti – da teške i ozbiljne teme, dakle, predstavi, opiše i ponudi malim čitateljima na način koji im je jasan, dostupan, zanimljiv i, nadasve, beskrajno zabavan. A kad je već riječ o tematici prilagođenoj dječijem uzrastu, čini se da naš pjesnik konstantno prevazilazi postavljene ograde i barijere u okviru oblasti koju nazivamo književnost za djecu. I svaki put, poput nekog dobroćudnog čarobnjaka, svojom magijom riječi, Šimo Ešić „popravlja“ „izokrenuti svijet“ odraslih, nudeći u zamjenu nešto što nema cijene i što se kupiti ne može, a što stoji tamo negdje iza ogledala i čeka da bude prepoznato... 

Čika Šimi Ešiću pripada zahvalnost za njegov neumorni predan rad, za to što ustrajava u tome da pronalazi svaki put jedinstvene, zanimljive, maštovite i inspirativne načine i mogućnosti izricanja značajnih i važnih tema o kojima treba govoriti, posebno djeci, kako bi mogla razumijeti i prihvatiti i sebe i svijet oko sebe, za to što ustrajava u tome da djeci nudi najljepše obrasce umjetnosti riječi, pomažući im da razvijaju osjećanje za lijepo, što im daje mogućnost da prošire svoja znanja o prirodi, čovjeku, svijetu, što objašnjava i pomaže djeci da, identificirajući se sa junacima ovih priča, prihvataju svoje i tuđe mane i nedostatke, razvijajući i njegujući ono najvrijednije u sebi – dobrotu, suosjećanje i ljubav. Ima li na svijetu plemenitije misije od one da se bude pisac za djecu,  zaštitnik dječijih snova i vitez njihovih srca?

dr Adijata Ibrišimović-Šabić

Maštovita priča o trnovitom putu prihvatanja sebe, data u formi vrcavoj od humora, kao jednog od najbitnijih obilježja kvalitetne dječije književnosti, kojim se podjednako relativizuju i visine i nizine - 

Najnovije poetsko ostvarenje Šima Ešića, poema u formi slikovnice Bila gospođa Klara, predstavlja izuzetno štivo po mnogim svojim odlikama. Na sadržajnom planu tematizovanje fenomena „krize srednjih godina” može se smatrati velikim novitetom. Na duhovit način pripovijeda se o modernoj svakidašnjici koju predstavlja dama opsjednuta svojom spoljašnjošću, trendovima, kao i potrebom da se svima dopadne. Njoj se i pored (pre)pedantne brige o vlastitom izgledu događaju neželjene transformacije (raste joj nos, uši i na kraju rep) koje je tjeraju da preispita odnos prema sebi, prije svega, zahvaljujući načinu na koji je doživljava suprug koji je voli. Budući da je prihvata takvu kakva jeste, sa svim njenim vrlinama i manama, i gospođa Klara uči kako da prihvati i što je još važnije – da zavoli sebe, makar i u obličju lisice. 

Šimo Ešić, nakon više od pet decenija poetskog iskustva, dobro zna da tematska odnosno motivska novost nije zalog vrijednosti književnog djela, već se podrazumijeva i stvaranje takve forme koja odgovara sadržaju. Ako ga stilski intenzivira i izražajno razigrava sa fonološke, morfofonološke i sintaksičke razine, svojevrsnim jezičkim žongliranjem koje nužno prati i humor, onda je u pitanju djelo koje zavređuje pažnju. Kada se svemu tome doda i specifičan odnos prema pouci koju dječija književnost brižljivo njeguje u odnosu na recipijentsku skupinu kojoj je namijenjena, a poduprta je savremenim i aktuelnim fenomenima, dolazi se do dobitne kombinacije koja djelo izdvaja kao veoma kvalitetno. 

Šimo Ešić se pored svih odlika književne izuzetnosti istakao i kao autor koji, iz poštovanja prema svojim čitaocima, i te kako vodi računa o vizuelnom izgledu svojih knjiga. Poemu Bila gospođa Klara prate odlične ilustracije Dejana Slavuljice kojima se likovnim sredstvima dopisuje tekst i na drugačiji način problematizuje fenomen modernih generacija koje poklanjaju veću pažnju spoljašnjosti nego unutrašnjosti. 

Konačno, knjiga koja se nalazi pred čitaocima provocira na razmišljanje i na sagledavanje vlastitog lika ne više u tami nesavršenosti, već u svjetlu ljubavi. 

                                                                                               dr Svetlana Kalezić-Radonjić