Bijeli svijet, šareni svijet

Ovdje nije riječ o sladunjavoj pričici kakvih je na stotine u knjižarskim izlozima i u izdavačkim programima. Riječ je o savremenoj bajci koja ima veće pretenzije, koja zaokuplja i drži pažnju i čitaoca sa iskustvom, koja obiljem svojih skrivenih značenja otvara mnoga ozbiljna pitanja.

Iako u osnovi jednostavna, priča o svijetu koji je bio bijel, dakle, bezbojan, i dječaku koji dolazi u taj takav svijet i sanja da ga promijeni, ona neodoljivo podsjeća na stvarnost - i ovu našu i onu koju smo kroz generacijsko kolektivno pamćenje naslijedili. Ta, zar ima nekoga među nama ko nije došao na ovaj svijet sa željom da ga promijeni prema svojoj mjeri, da ga nekim svojim, makar i sitnim dobročinstvom ili izumom proljepša ili učini boljim?! I zar u svakom vremenu nije bilo dovoljno onih koji su činili sve da takve plemenite snove ometu i osujete i da svijet, već stvoren samo po njihovoj mjeri, zadrže takvim kakav je?!

Onaj sretni trenutak otkrića duginih boja u kapi rose, koji ćete čitajući vidjeti na neponovljivim ilustracijama Marsele Hajdinjak, u ovoj umjetničkoj bajci sličan je pobjedi dobra nad zlom u narodnoj bajci, kako po didaktičnosti, tako i po snazi osjećanja koja ovo otkriće prate. Dječak stiče pouzdanje, ljudi postaju slobodniji i sretniji i smisao dječakove i uopšte ljudske borbe (a zašto to ne shvatiti i kao smisao umjetnosti, uopšte?!) dobio je onaj ustaljeni, ali i neophodni sretan završetak. Svijet, dakle, može biti i bolji i ljepši, ako mu darujemo malo svoje dobrote i truda.

Bajka Bijeli svijet, šareni svijet, zastupljena je u lektiri i prevedena na 16 stranih jezika.