Šta djetinjstvu treba od peta do neba

Želeći zadovoljiti interesovanja mladih čitalaca, pjesnikinja Nura Suljkanović i u ovom novom rukopisu kombinuje poeziju i prozu slično publikovanoj zbirci „Djeca koja lete“. Ovim nisu na gubitku ni poetski ni prozni dio rukopisa, naprotiv, dopunjuju se, a umješnošću autorice u izboru tema kako pjesama, tako i bajki i priča djelo uspijeva sačuvati strukturnu cjelinu. Naravno, to je odlika samo potvrđenih umjetnika pisane riječi, a pjesnikinja je do sada dokazala svojim publikacijama da umije uskladiti stihove u motive interesantne svojoj publici kao i rečenice u bajkama i pričama.

Iskrenim uvažavanjem djece, svojom poezijom Nura Suljkanović će zaintrigirati, ponuditi rješenja dilema, obradovati male čitaoce koji ne znaju opraštati greškice često zanemarene i kod pisaca iz njihovih čitanki. U drugom dijelu ovog književnog djela, sa interesantnim naslovom Šta djetinjstvu treba od peta do neba, pjesnikinja nudi devet bajki i priča, razdijeljenih ciklusima, a istinski čitalac će se naći u dilemi koji naslov je bajka, koji navodno obična priča. Bajkovitost u pričama, kakva je Nenina misteriozna prijateljica, ili realističnost u bajkama, primjer Kamen i cvijet, izuzetnim skladom se prepliću i uvode čitatelje u čudesni svijet zbilje i fantastike. Tako se teškoće života njezinih malih aktera blaže u neobičnim maštanjima, ciljevi njihovih želja su dostižni i ideja da se sve može kada se hoće u potpunosti se ostvaruje. Potraga za snovima, istina, nikada ne prestaje i takvom porukom autorica blaži katkada presurovu zbilju, pa se idejnost bajki i priča ogleda u optimizmu kojim i poezija i proza zrače. 

Ovim svojim rukopisom književnica Nura Suljkanović bilježi još jedno uspjelo književno ostvarenje i potvrđuje da prethodna njezina djela imaju i imat će dostojne nastavke kojima će obogaćivati našu literaturu. Ljubiteljima njezine poezije i proze ne bi trebalo uskratiti da što prije raskrile korice ovog zaista vrijednog književnog ostvarenja.

                                                                                                     Šefik Husagić (izvod iz recenzije)