Zeleno busenje

Roman Zeleno busenje, Edhema Mulabdića, prikazuje razdoblje u povijesti Bosne na prijelazu iz patrijarhalnih ka modernim oblicima života. Bosna izlazi iz samonikle bitnosti i kida spone s Osmanskim Carstvom, povezuje se s novom državom i ulazi u evropske civilizacijske tokove. Stari način života, običaji, navike, društveno-ekonomski sustav se postepeno napuštaju i stvara osnova novog poretka. Prekid je bolan i sudbonosan i izaziva poremećaje koji su, uz ostalo, predmet ovog djela. Zeleno busenje svjedoči o tragici, dramama i dubokim potresima u životu Bošnjaka. Umjetničkim postupkom prati talasanje vremena i proniče u psihičke traume i proživljavanja ljudi. Slika je prelomljena u spektru različitih boja, pa i u intimnoj sferi.

Zeleno busenje je romantičarska i realistička priča o tragici Bosne. Mulabdić nije pisao historiju, već umjetničku viziju Bosne. U njemu je i tradicija i realnost, prošlost i savremenost. Pisac je poručio da stare vrijednosti tančaju, da nailazi novo vrijeme za koje se Bošnjaci moraju pripremiti. Završetak romana je kao lament sudbini "nevine žrtve onog vremena, sudbine, koju je sada pokrivalozeleno busenje". Jedan je svijet otišao, a drugi nastaje. Žrtve su bile uzaludne, ali ih Bošnjaci nisu mogli izbjeći, što pokazuje i vrijeme poslije objavljivanja romana (1898.) i sve što se dogodilo u prošlosti i što se događa u savremenosti.

Zeleno busenje je panorama i slika i umjetnički dokument. Osim istine realnosti prenosi poruke o

zlohudoj sudbini Bošnjaka, o tragičnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi pred istim iskušenjima.

Muris IDRIZOVIĆ (izvod iz recenzije)