Sestrinska ljubav na halal dijeti

PRIČA O PRIHVATANJU I NEPRIHVATANJU

(Safeta Obhođaš: Sestrinska ljubav na halal-dijeti – Recenzija)

          Novi roman istaknute bosanskohercegovačke i njemačke spisateljice Safete Obhođaš pod 

          pomalo intrigantnim naslovom Sestrinska ljubav na halal-dijeti zadire u ključne probleme 

          savremene njemačke, pa i evropske društvene stvarnosti – migranti i složena problematika 

          njihovog prilagođavanja i integriranja u novu sredinu i kulturu. Tom temom se Safeta Obhođaš 

          bavila i u još nekim svojim prethodnim romanima, ali ne ovako direktno, sveobuhvatno i 

          duboko. 

Glavne junakinje, Ana i Meryam, sprijateljile su se u ranoj mladosti, kao gimnazijalke. Meryam je ostvarila svoju želju da studira pravo i sada radi u jednoj advokatskoj kancelariji. Ona ima i zaručnika, Nijemca, koji je ljekar, ali je on upravo angažiran u jednoj humanitarnoj misiji u Africi. Ana upravlja socijalno-humanitarnom organizacijom za žene, koju je osnovala njena majka, i koja je prije pomogla Meryam da se spasi od svoje nasilne porodice.

U njihovim životima se sve jako dobro odvijalo, ali se odjednom desilo nešto, što niko nije mogao predvidjeti, nešto što je i Meryam i Anu vratilo u prošlost. Socijalno-humanitarna organizacija pod Aninom upravom je primila jednu mladu beskućnicu, za koju su ubrzo saznali da je Meryamina mlađa sestra Latifa. Mnoge katastrofe su se desile u porodici iz koje je Meryam potekla, tako da je ta djevojka dospjela na ulicu, ali joj uprava nije mogla tako brzo naći prinudni smještaj.  

Ana uspijeva ubijediti Meryam, da sestru za neko vrijeme primi u svoj stan, i od prvog trenutka započinju konflikti. Jer, Latifa nije više malo dijete, kao kad je Meryam napustila porodicu, ona je sada mlada žena, koja je odnos prema Nijemcima naslijedila od svoje majke. Njihova islamska tradicija ne dozvoljava da se miješaju sa Nijemcima niti da prihvataju zapadnjački način života. Latifa ne želi napustiti svoj socijalni od Nijemaca izolirani svijet i prezire Meryam zbog toga što se ona „ponjemčila“. Uz to neprestano demonstrira aroganciju bezobrazne tinejdžerice. 

Na osnovu tog zapleta autorica odvija vrlo preciznu sliku svih razlika, kako između sekularnih i konzervativnih muslimana, tako i između različitih njemačkih, ali i migrantskih pozicija, upravo između različitih predstava integracije društva. 

Svakako da autorica svoje simpatije prvo poklanja Meryam, ali ona ne oklijeva predstaviti i njenu tamnu stranu. Meryamin glavni problem od početka je u tome, što je ni jedna strana ne vidi kao individuu, nego kao predstavnicu jednog određenog tipa ljudi. Ona se neprestano mora braniti i dokazivati, da ona nije to, što joj ljudi u njenoj okolini pripisuju. Na primjer, njen pretpostavljeni u kancelariji zahtijeva od nje da se više posveti porodičnom pravu, jer ona, sa svojim porijeklom sigurno bolje razumije žene iz miljea, iz kojeg je i sama potekla, iz miljea emigranata. A socijalne radnice u njemačkom sistemu pomoći, očekuju od nje, da se ona potpuno solidarno, čak bez imalo kritičnosti zauzima za druge žene, koje se žale na diskriminaciju od strane Njemaca, jer je po njihovom mišljenju, i ona sigurno doživjela takvu diskriminaciju. 

Safeta Obhođaš dobro razumije šta znače takvi ne baš prijateljski zahtjevi i pripisivanja, ona je to u ovoj knjizi jako dobro predstavila, pa je zbog toga knjiga vrlo poučna. Istovremeno se razumije, zašto Meryamin pristup tim problemima na drugoj strani izaziva ne samo nerazumijevanje i odbojnost, nego i optuživanje. Ne, nemoj tako, čitalac bi joj često htio doviknuti – ali takav uzvik ostaje često zaglavljen u grlu, jer je zaista besmislica da baš Meryam sa sudbinom kakvu je imala, mora uvijek biti neko, ko ima najviše razumijevanja. 

Na kraju, cijela priča nas ostavlja prilično zbunjene, jer ni autorica ne može ponuditi rješenje. Ipak, dobro se razumije zašto su pojedini pokušaji integracije jednostavno propali.  

Antje Schrupp