Privid

NEULJEPŠANA AUTENTIČNOST

(O romanu Privid, Milene Letić)

Kratak roman sa snažnim autobiografskim pečatom, Privid Milene Letić, iz priče o jednoj bosanskohercegovačkoj porodici i njenom okruženju na neosjetan način razliva se u hroniku stvaranja

i rastakanja socijalističke Jugoslavije. Kroz priču o Ocu i Majci, kojima je djelo i posvećeno, čitalac

prati sav onaj entuzijazam svojstven obnavljanju zemlje poslije Drugog svjetskog rata i njen poluvjekovni razvoj, ali isto tako i zapjenušanost pojedinaca i kolektivnih snaga u rušenju onog što su

stvarale generacije. Kao što čovjek sa svim svojim preživljavanjima, posebno psihološkim, nije pusto

ostrvo u mnoštvu, tako ni zajednička nam država u kojoj smo živjeli nije bila izolovana iz svjetskih

geopolitičkih procesa. Sve to M. Letić predočava čitaocu uobličavajući istorijske argumente u čitljivo

književno štivo u kome će stariji prepoznati jugoslovenske uzlete i lutanja, možda već pomalo

potisnute u zaborav, a mlađi naslutiti pečate koje je to istorijsko razdoblje ostavilo u dušama njihovih

predaka. I sve to popraćeno je onim što se dešava u vremenu nastanka ovog romana, što neposredno

prethodi njegovom objelodanjivanju. Riječju, pred nama je bogata tapiserija istorijskih

zbivanja, protkana trepetom i lomovima u dušama literarnih junaka. Upoznao sam se s njom u toku

samog nastajanja, dok je mijenjala radne naslove (Kroz svetove; Između svetova) da bi se na kraju autorica opredjelila za naslov koji, rekao bih, najbolje ilustruje strukturu. Od početka, rukopis mi je

izgledao veoma zanimljivo, dirljivo, nerazvučeno, ispričano jasnom i kratkom rečenicom. S malo riječi

je rečeno mnogo. Posebno mi se dopadao način na koji Milena Letić iz esejističkog prelazi na mitsko

(legendu), čak i biblijsko, stoga na istorijsko, pa onda na feljtonsko kazivanje koje se uliva u ljubavnu

priču. Nesvakidašnje pripovjedanje autorice osobenog stila mogli smo pratiti od njezine prve

objavljene proze (I šta mi bi da te tražim) preko romana koji je objavljen daleke 2011. (A ko zna ko

smo mi, Prometej, Novi Sad), pa sve do posljednjih u izdanju Bosanske riječi (Ko zna šifru, Rasipanje

semena).

U svim djelima M. Letić zanimljiv je prelaz pripovjedača s ijekavskog na ekavski izgovor, zadržavanje

latinice, mnogih kroatizama i svega što je čini autentičnom; jezik likova koji se originalnom

ijekavicom suprostavljaju pripovjedaču.

Sve su to razlozi zbog kojih i roman Privid zaslužuje objavljivanje, kao i pažnju čitalačke publike.

Ranko Pavlović