Dok mati vrati dugove

O romanu

DOK MATI VRATI DUGOVE 

Nefe Šabanović Karić

Ako je vjerovati povjesničarima književnosti autobiografski roman živi već sedamnaest vijekova, što znači da je oduvijek postojala potreba da se intimno učini javnim. Kada to rade javne osobe (glumci, sportisti i sl.) onda se autobiografija oslanja na memoarsku pa i faktografsku građu, nužno jer autori to smatraju i poželjnim, ali kad običan čovjek osjeti potrebu da svoju intimu učini javnom onda to dobija sasvim drugu – skoro pa nužno – literarnu dimenziju. Usporedimo li ove dvije pozicije pripovjedača, složit ćete se, autor ovog autobiografskog romana je subjekat radnje, dok je u memoarskom prilično objektiviziran faktima i motiviran željom za dodatnom popularnošću ali i ekonomskom računicom izdavača. Sam termin „autobiografski roman“ je problematičan jer „autobiografski“ upućuje na referencijalan odnos prema stvarnosti dok „roman“ upućuje na fikciju. Šta je u autobiografskom romanu Nefe Šabanović Karić stvarnost a šta fikcija prosudit će čitaoci a mi možemo samo zakomplicirati ako kažemo da „bilo koja tekstualna transpozicija predstavlja ujedno i postupak fikcionalizacije.“ (S.T.H. 2002.) Iskreno pripovijedanje stvarne sudbine koje vješto prepliće stvarnost i fikciju, naravno u prvom licu, navodi nas da u slučaju ovog romana kažemo kako se tu radi o tzv. autofikciji. 

Nefa Šabanović Karić je autentični kazivač vlastite sudbine isključivo literarnim sredstvima i time ovo djelo odmiče od memoarskog. Jedina čvrsta spona sa vremenom i mjestom koji se tretiraju u ovom romanu te, očito fiktivni likovi, ne oduzima ništa od kvaliteta ove ispovijesti. Dapače, vješto miksajući dramske motive (dijaloge i monologe) sa dosta prohodnim naracijama i pitkim deskripcijama Nefa Šabanović Karić zadržava pažnju čitaoca pričajući priču o nesretnoj sudbini djevojčice iz jednog bosanskog sela.Sudbina male Nure Krajinović je paradigma brojnih sudbina siromašne djece i ima status univerzalne borbe poštena čovjeka na neizvjesnom putu koji se zove život. Sudbina male Nure Krajinović toliko se doima stvarnom i nadasve teškom da je sama po sebi literarna bez ikakva dodatnog friziranja u metafikcionalnim primjedbama čitaocu ili kojekakvim psihološkim tlapnjama i filozofskim mudrovanjima. Trebalo je samo prenijeti njezinu sudbinu na papir i eto štiva, toliko potrebnog djeci, naročito današnjoj djeci, okupiranoj virtualnim životom, odnosno njegovom iluzijom u svim tehničkim pomagalima cyber društva XXI. stoljeća. 

Treba biti svjestan da je gotovo nemoguće izvršiti rekonstrukciju događaja koji su se zbili prije pola stoljeća, zaborave se detalji, zaborave se boje, mirisi, zvukovi, zaborave se i imena ljudi te ispovjedna literatura zaista dođe kao odlično pomagalo da se sjećanje na njih ipak sačuva, ali i da se mašta raspline. Stoga je promjena imena protagonista radnje, pa i naratora ulaznica u svijet literature ali i odlična brana povrijeđenoj sujeti protagonista koje bi istina (ma kakva da je) mogla pogoditi. 

Smatramo nakon svega da je u književnoteorijskom smislu najbolje zaboraviti na izraz autobiografski roman i u slučaju Nefe Šabanović Karić kazati da je sjećanje na djetinjstvo ispisano ispod naslova „Dok mati vrati dugove“ ipak ispovjedni roman.

„Kročila sam najzad na put na kojem sam posljednji put stajala prije dva mjeseca. Duboko sam udahnula svježi zrak koji je sišao s Konjuha da me dočeka. O, planino moja, pozdravljam te, volim te, volim svaki tvoj kamen, svaki list, svaku travku, cvjetić, drvo, potoke i rijeke, ribe i rakove u njima, izvore, dah vjetra. Najradije bih pala na koljena pred tvojom veličinom i poljubila te.“

Koliko djetinjstvo, ma kako ono teško bilo, određuje naš cijeli život jasno je iz postupaka opisanih u romanu, ali je to razvidno i iz namjere da se djetinjstvo Nefe Šabanović Karić smjesti u korice knjige i da baš u ovom i ovakvom vremenu – vremenu u kojemu smo svakodnevno bombardirani malim predznacima Sudnjega dana – takvo djetinjstvo bude putokaz mladom čovjeku. 

„Sve je ovdje slobodno, nesputano. Niko nikoga ne dira, niko nikome ne naređuje, a ipak sve je u nekom redu i skladu, skoro savršenom. Pa i ona bundeva što zaboravljena izviruje ispod goleme liske.“

Nefa Šabanović Karić je ponudila današnjem čitaocu odgovore na brojna pitanja: o slobodi, o ljepoti, o ljubavi, solidarnosti, slozi, hrabrosti, odricanju, strpljenju, te na vlastitom iskustvu dala smjernice kako treba hodati kroz zamršeni životni labirint. Njezin roman Dok majka vrati dugove otvara brojna pitanja ali i, gotovo sugestivno, nudi odgovore. 

Safet Berbić