Bezimene žene

Nakon svjetski čuvene knjige dokumenta „Molila sam ih da me ubiju“, pojavljuje se nova knjiga sa specifičnim svjedočenjima silovanih žena. 

Dok se u svim objavljenim knjigama pojavljuju svjedočenja silovanih žena koje su davale iskaze, uglavnom drugim ženama koje su radile u različitim međunardonim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i posebno prava žena, ovaj put se susrećemo sa iskazima koji su gotovo knjiški i koji pokazuju dvije žene koje imaju snagu da iznesu zlo koje im se dogodilo i analiziraju stanje u kojem se trenutno nalaze i patnje sa kojim se svakodnevno suočavaju. To su žene koje još nose svoje prošle živote, u kojima je sve bilo normalno i u kojima su se poštovanje i ljubav podrazumijevali i nosili se iz svojeg doma i obitelji i čuvali kao najvažniji dio bića.  

Činjenica je da se silovane žene u ovim ispovijedanjima žele boriti protiv tog stalnog osjećaja poniženosti, koji, kako kažu dolazi u talasima. Silovanje je neprolazna trauma. Sjećanje je uvijek rana i njeno jedino osjećanje je kopkanje po toj rani. Kaže se kad nekog ubiješ uzeo si mu sve što je imao i što je trebao imati. Silovanim ženama je uzeta budućnost, sve ono lijepo što su mogle sanjati. Većini je uzeta sposobnost da mogu opet voljeti i istinski osjećati. Svaki odnos sa muškarcem i pokušaj stvaranja porodice biće mogućnost nove teške traume. To je tako vidljivo u rukopisu knjige „Bezimene žene“. 

Više od 30 hiljada silovanih žena u Bosni i Hercegovini međunarodno pravo je dokazalo kao strategiju jednog naroda protiv drugog. Ni po čemu se to ne razlikuje od strategije koja je ozvaničila genocid kao sredstvo obračuna protiv bošnjačkog naroda. Ubijanje tijela i duša ženskog bića je sramotan državni projekat. Uostalom, više od tri hilajde silovanih Bošnjakinja je ubijeno ili se ubilo. „Poniženje je ravno smrti“, kaže jedna od žrtava u ovoj knjizi. 

Svim srcem podržavam da se ovo svjedočanstvo o strašnom zlu nad ranjivom i krhkom dušom žene, te o teškoj, tragičnoj usamljenoj borbi unutar njihove usamljene duše, nađe javno dostupno kao knjiga. 

Sead Omeragić (izvod iz recenzije)