Zašto šutiš, Hava?

Mlada autorica Selma Skenderović je, kao dobitnica nagrade Urška 2020. godine, stekla priliku da joj se izda njena prva knjiga kratkih priča, koje je dugo vremena nosila u sebi. Priče su sabrane u ovoj zbirci Zašto šutiš, Hava? To je promišljanje i opravdana želja da ispriča ono što još niko nije ispričao na taj način. Ispričati ono, što bi kazala Hava, da kao djevojčica nije ušutjela zbog straha, predrasuda i nemoći. Kada knjigu pročitamo, shvatimo da je Hava najzad uzela riječ, odnosno prisvojila je pravo za svoje riječi.

Na ovom mjestu ću spomenuti da je Selma Skenderović napisala knjigu koju smo odavno trebali imati. Knjigu o tuđinstvu, doseljeništvu, usvajanju novog jezika, manjinskoj vjerskoj pripadnosti i vječitom kormilarenju među (ne)identitetima. Mada govori o sjećanju na izvorni identitet u domovini svog djetinjstva, o vlastitim vjerskim uvjerenjima, koja mogu da budu u koliziji sa nacionalno priznatim vjerskim praznicima, porodičnoj dinamici i vrijednostima, njeno pisanje ne ustoličuje prošlost i tradiciju. Naprotiv, njeno pisanje je izrazito savremeno, evropsko i svjetsko upravo u tome kako u duši pojedinki i pojedinaca istražuje sitne, gotovo nevidljive preokrete i lomove koji su najintimniji odraz iskrivljenosti svijeta u kome živimo. Zapravo, te precizno napisane priče ostvaruju više svjetova i neki koji misle da su baksuzi imaju, zapravo, istovremeno dvije mogućnosti. Zbog svog identiteta ili isključenosti istovremeno žive u dva različita, čak suprotna svijeta. Na taj način i njihovo stvaralaštvo može da bude višestruko, jer nastaje na sjecištu dva identiteta, dva svijeta, dva različita vrijednostna sistema, kao i koncepta umjetnosti.

Pisanje Selme Skenderović uvijek ima saosjećajnost prema razlikama, mada je mnogo puta sama u pripovijedanju nemilosrdna i oštra, te angažirano ulazi u događanje, a samim tim i u pripovijedanje. Treba spomenuti i izuzetno suptilnu priču Čips i čokolada za ženu sa cigaretom u ustima, u kojoj nam na potresan način izbliza opisuje svakodnevan otuđen, zagorčan i lomljiv svijet usamljene starice, invalitke Olge, u kojoj nas podiđu žmarci pri pomisli na nemoguću težinu koju to društvo pripisuje starosti. Pred nama se nalazi hrabra knjiga u kojoj se autorica suvereno laća neprijatnih, nevidljivih i prikrivenih tema, razlika, neprijateljstva, ali i tjeskobe i potrošačke misaonosti. Pri tome autorica ne zastupa položaj iznimnog, privilegiranog autora odnosno autorice, već zauzima položaj žive komentatorice.

                                                                                Suzana Tratnik 

Knjiga Selme Skenderović, Zašto šutiš, Hava? je buntovnička priča djeteta koje je sa svojim roditeljima, trbuhom za kruhom, došlo u Sloveniju i pokušava se uklopiti u sredinu i kulturu kojoj ne pripada, i ma koliko se kameleonski trudila da oponaša svoju okolinu, ta ista je ne prihvata. Priča nastaje u trenutku kada Hava, iscrpivši sve svoje mogućnosti da se prilagodi i postane blaženi neprimjetni dio okoline koja je uporno odbacuje, nanovo pronalazeći po neku značajku kojom će je obilježiti i odvojiti, eruptira svom snagom, bacajući toj istoj okolini i društvu u lice sva otrpljena poniženja, omalovažavanja i uvrede. Nažalost, ovo je priča svakog djeteta i odraslog čovjeka u bilo kojoj zemlji izvan one u kojoj je rođen i vrijedna je svakog čuđenja činjenica da je ovo prva knjiga takve vrste.

                                                                                    Fajko Kadrić