Uz naninu mangalu

ŽIVE SLIKE STAROBOŠNJAČKOG ŽIVOTA

(Behija Biba Saračević: UZ NANINU MANGALU, recenzija)

Biba Muratović Saračević nije u grupi pisaca, koja se želi čestom produkcijom nametnuti čitalačkoj publici i zasjeniti ostale pisce. Ona je zbilja darovita pjesnikinja. Ja već nekoliko godina, strpljivo čitam i analiziram njeno djelo, koje je okrenuto arhaici, toponinima njenog zavičaja starim korijenima jezičkih izražaja naših pranana i pradeda, današnjoj generaciji potpuno nepoznatih pojmova značenja nekih važnih starinskih riječi i pojmova, navika i običaja i vjerske kulture... Zub vremena jede tihe lagune prošlih vijekova ljepote civilizacijske arhetipike bosanskog jezika i kulturne baštine, koju veoma brižljivo njeguje i pjesnikinja Behija Biba Saračević.

U odnosu na njenu prvu knjigu Potraga za sjećanjem, u kojoj smo je upoznali i usvojili kao izvanrednu pjesnikinju, nova knjiga Uz naninu mangalu je knjiga kojom Biba zasigurno ulazi u književnost... Evo zašto: Ovom knjigom pripovijedne proze vraća nam starinsku toponimu i arhitektoniku, arhaizme, živopisan bosanski govor koji je kadar jednom kovanicom trodimenzionalno obuhvatiti i predstaviti pojam – naviku, običaj, dobro djelo. Ovaj Bibin rukopis vraća nam to vrijeme koje zub vremena jede. Starinski jezik, koga smo skoro i zaboravili... Njeno stvaranje ima duboke korijene u staroj kulturi bošnjačkog bića koja se nažalost ni u jednoj etničkoj školi ne izučava, a dragulj je. 

Danas se samo nekoliko naših živućih pisaca bavi arhetipikom starog bosanskoga jezika običaja, stare kulture, živosti jezika naših pranana. A upravo je to arhitektonika, baza savremenog bosanskoga jezika, koju je pjesnikinja Biba prepoznala i kao neprocjenjivu vrijednost, i kao vlastitu inspiraciju, i zabilježila u ovoj svojoj proznoj knjizi, da je otrgne od zaborava, sačuva od zuba vremena, koji sve potire. Zapravo, cijela knjiga je ispisana starinskim vokabularom naučenim od svoje nane, kojoj je svako jutro dolazila, noseći kahvu u prvo vrijeme zamotanu u slova novina, sve dok je nana ne opomenu: "Handaro moja, ne donosi mi frtalj kahve u slova zamotan, već u papir bez slova…" Nana ne želi da joj njena handara donosi frtalj kahve zamotane u novine, već u čisti papir. Vidite li koliko je ta stara njena nana bila pametna i mudra? Jer, olovna slova novina isijavaju štetne sastojke olova u kahvu, a i olovna slova zrače... 

Priče o njenoj nani, priče su o jednom zaboravljenom, izgubljenom vremenu. A zadaća pisca koji ga je proživio i odživio, jeste da to vrijeme, njegov govor, njegove adete, logiku, filozofiju i poetiku, bar pokuša uhvatiti u mrežu rečenica i čarolijom pripovijedanja sačuvati za buduća vremena. Te zadaće je, itekako, bila svjesna autorica ove knjige i, kao nijedan pisac do sada, (bar od onih koje sam imao radost čitati) sve svoje priče zapravo i temelji i gradi na poetici staronarodnog bosanskog govora, više se posvetivši jeziku, njegovom miruhu, atmosferi, emociji, nego fabuli priče. Tako se cijela knjiga doima kao niska poetskih, lirskih zapisa – pjesama u prozi, kao biserna ogrlica starinske pozlate. To i nije neočekivano, jer Biba Saračević je, i po vokaciji, prevashodno pjesnikinja. 

Zato svesrdno, ne samo njenom izdavaču i čitalačkoj publici, nego svekolikoj našoj kulturnoj i naučnoj javnosti, posebno lingvistici, preporučujem ovaj zbilja ozbiljni rukopis, knjigu koja je za našu jezičku i književnu kulturnu baštinu, od posebnog značaja. Poetesa Biba je i do sada napisala, a i u vremenu koje dolazi sigurno će napisati još puno novih pjesama i priča, objaviti, vjerovatno, i još poneku knjigu, ali kakve god one bile, u književnosti i lingvistici sigurno će ostati zapamćena po ovom djelu, kojim će se uvijek moći ponositi. Ne samo zbog njegove jezičke arhaistike, koja je naprosto čista dragocjenost, nego i zbog nevjerojatno žive slike starobošnjačkog života, njegove prostodušnosti, čistote, poštenja, trpeljivosti, umilnosti, umnosti, tihe pobožnosti, dobrote i topline, kakve više, nažalost, nema u savremenim međuljudskim odnosima. 

Akademik i književnik, dr Bajram Redžepagić