Nepoznati ljudi

Pripovjedač, romanopisac, dramatičar, pjesnik, esejist i likovni umjetnik, dobitnik brojnih značajnih nagrada, uključujući i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva (iz daleke 1969), kao i, uza sve ostalo, član Društva pisaca BiH (od 1964) i njegov predsjednik (1993–2001), član Udruženja likovnih umjetnika BiH (od 1982) te član Akademije nauka i umjetnosti BiH (od 2008) i jedan od utemeljitelja Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (2011), Nedžad Ibrišimović (1940–2011) klasik je bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti i jedna od posebno važnih ličnosti novije bošnjačke i bosanskohercegovačke književne i kulturne prakse, ali i autor koji i u širim okvirima zauzima ili zaslužuje posebno mjesto. Ibrišimovićevo književno djelo veliko je i po obimu, a proteže se počev od autorove prve pripovjedačke zbirke Kuća zatvorenih vrata (1964) i njegova prvog romana Ugursuz (1968), preko nekoliko kasnijih pojedinačnih, mahom pripovjedačkih, a potom i dramskih tekstova, među kojima su i romani Karabeg (1971) i Braća i veziri (1989), pa sve do Knjige Adema Kahrimana napisane Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem (1992), odnosno do romana Vječnik (2005) i El-Hidrova knjiga (2011), kojima se zatvara gotovo pola stoljeća dug književni rad ovog autora.

Sagledano kao cjelina, književno djelo N. Ibrišimovića izdvaja se, dakle, kao jedna od naročito značajnih povijesnorazvojnih pojava u novijoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnoj praksi. To se posebno odnosi na savremeni trenutak, u kojem je autorov književni rad od samog početka funkcionirao eksplozivno, tj. na način neke vrste književno-kulturne revolucije, svojom inovativnošću i drugačijošću bitno, pa čak nekad i radikalno mijenjajući zatečeno književno stanje. To je bio slučaj već s prvom Ibrišimovićevom autorskom knjigom – pripovjedačkom zbirkom Kuća zatvorenih vrata (ili, izvorno, u svojoj prvoj naslovnoj verziji, Kuća bez vrata), koja će ovog tad mladog autora, u ranim dvadesetim godinama i praktično tek na pragu života, otkriti kao pisca koji se ni po čemu ne prepoznaje kao početnik, a pogotovo ne kao epigon etabliranih književnih pojava, već kao pisac u startu dokraja osobenog autorskog književnog svijeta.

Dr. Sanjin Kodrić: »Začudni svijet književnog djela Nedžada Ibrišimovića«, (odlomak)