Mulin han
Izdavač: Lijepa riječ, Tuzla
Godina izdanja: Avgust, 2023.
Broj strana: 104
Uvez: Tvrdi, mat plastifikacija
Likovna oprema: Omer Berber
ISBN 978-9926-30-022-7
SLIKOVITOST I PITKOST PRIPOVIJEDANJA
Ifeta Hrnjić: Mulin han s mirisom djetinjstva, recenzija
Svaka od 16 priča koje čine ovu knjigu, autorice Hrnjić, vratila me je u djetinjstvo u kojem sam i sam prolazio iste ili slične situacije kroz koje je prolazila Zana glavna junakinja svih priča i njen brat Isak.
Priče u knjizi “Mulin han s mirisom djetinjstva” odišu jednostavnošću. Pisane su svakidašnjim jezikom naroda kraja kojeg opisuju. Posebnu ljepotu i autentičnost viđenog i doživljenog dali su i turcizmi koji su bili u svakodnevnojupotrebi. Viđenja i doživljaji u ovoj knjizi nisu izmišljeni. Bez obzira što priče nisu pisane u prvom licu i što autorica nije koristila svoje ime kao ime glavne junakinje, slobodno se može reći da su autobiografske.
Ifeta Hrnjić u svojoj zbirci pripovjedaka usredsređuje se na jedan događaj s ograničenim brojem likova, uglavnomuže i šire porodice među kojima dominiraju imena djece Zane i Isaka, njihovih roditelja, majke Fatime, oca Emina i nene Raze. Radnja ovih priča odvija se uglavnom u dobojsko-maglajskom regionu odakle je ponikla autorica i gdje je provela dio života. A da nije tih naznaka, te
veze sa određenim predjelima, ove priče bi se mogle odnositi na bilo koji dio Bosne pa i nekih drugih predjela na Balkanu, jer mnogo dječaka i djevojčica tog doba, koji su živjeli na selu, imalo je slične ili gotovo identične doživljaje i iskustva.
U pričama se opisuje samo jedan geografski kutak, jedan vremenski period u kojem su djeca izmišljala igre,radovala se, tragala za novim doživljajima i zgodama kako bi učinila sebi dan ljepšim i interesantnijim, činećiponekad i nepromišljene dječije poduhvate nakon čega su bila prekoravana od strane roditelja. Djeca tog dobavoljela su da slušaju priče starijih, ali i da učestvuju u nekim aktivnostima odraslih. Sve to je opisano u ovim pričama u kojima se opisuje po jedan događaj.
Pored jednostavnosti i autentičnosti, čitaocima nije teško da otkriju slikovitost, jer sve je pisano vrlo upečatljivimslikama. Često je samo nekoliko rečenica slika na kojoj se vidi mnogo toga. Slikovitost nije samo odlika pejzaža veći likova, pa dobar slikar, ako bi se odlučio da slika momente iz ovih priča imao bi pune ruke posla za duži vremenski period. Pomenuo bih samo opis kuće, opise likova mada bez velikih detalja, put od kuće preko Bara na Begovo brdo, opis o<span lang="EN-