Trajna tradicija

Durićeve studije o književnosti nastavljaju kritičku tradiciju koja se temelji na esejističko-impresionističkoj osnovi i bez obzira na modernije kritičke pristupe, ovaj metod još istrajava i opire se hladnoj naučnoj analizi teksta. Književna umjetnina i njezina poticajnost često sluzi kritičaru da napravi novo djelo koje u formi k n j i ž e v n o g eseja ostaje da paralelno egzistira kao nova vrijednost, kao jedna vrsta lirske nadogradnje. Knjigom studija “Trajna tradicija” prof. dr Rašid Durić pedantno elaborira teže o bosnjačko muslimanskoj duhovnosti i univerzalnim vrijednostima proisteklim iz nje. Pisati o bosanskomuslimanskoj ili bosnjačkoj duhovnosti u kontekstu opceljudskih vrijednosti delikatan je cin zbog latentne opasnosti potcjenjivanja ili precjenjivanja kulturne samosvojnosti ovog kolektiviteta. Durić analizira i osmisljava sadržaje i neke forme duhovne kulture Bošnjaka, u okolnostima još nenapisane sintetičke sociolosko-lingvističke studije o ovom etolosko-estetskom, etičkom i filozofskom fenomenu. On pri tome ne saopšava samo subjektivna, nego istodobno i intersubjektivna naučna saznanja i iskustva. U svakom slučaju ovo je osobena, eruditivna i iznimno zanimljiva knjiga koja ce gotovo podjednako koristiti nastavnicima i profesorima, đacima i studentima. Durićev rad nedvojbeno predstavlja znatan doprinos istraživanju bošnjačke epike, koja je do sada ostajala poprilicno zanemarena, kako god su joj ne malo pozornosti posvećivali vrijedni istrazivači kao Kosta Hörman, pa Alois Schmaus, Maximilian Braun, Milman Perry, Albert Lord, Luka Marjanović i Dženana Buturović, a mjesto sto ga bosnjačka epika zauzima u okviru usmene epike srednjeg južnoslavenskoga sklopa vrlo je znatno. Durićeva je studija po tome važna kako za upoznavanje bosnjačke književne tradicije i njezinih velikih vrijednosti tako i za proučavanje cjeloga toga sklopa usmene epike, koji se time pokazuje raznovrsnijim i bogatijim nego se do sada uobičajilo razabirati.