Iz riznice narodne mudrosti

Pred nama je nesvakidašnja knjiga, sklopljena neobično i nekonvencionalno, drugačija od mnogih koje smo imali u rukama. Mudra, duhovita, dovitljiva i životna. Odupire se klišeiziranim načinima pisanja knjiga i svojom unutarnjom strukturom, a i rasporedom književnog materijala od koga je sastavljena.Kad mi je autor donio ovakav rukopis, dok ga još nisam bio pročitao, činilo mi se nemogućim da se sve ponuđeno nađe među koricama jedne knjige, da je od toga moguće (i potrebno) napraviti najmanje dvije odvojene, zasebne cjeline – onu koja je sačuvana iz duboke i neiscrpne narodne riznice, dakle, onu koju je iznjedrio narod u svojoj dugovjekovnoj tradiciji, odnosno daroviti narodni umjetnik, i onu koju je, kao autorsko djelo, napisao Ibro Džananović, sastavljač ove knjige i dugogodišnji zaljubljenik i istraživač narodnog usmenog predanja. Činilo mi se neprirodnim da se pomiješaju pjesme i anegtote, sa pričama, uzrečicama i poslovicama, a pogotovo još, da se izmiješaju i isprepliću narodni i autorski tekstovi. Međutim, iščitavanjem ponuđenog rukopisa, sve manje mi je bilo važno da li se tekstovi nižu i vežu jedan za drugi tematskim žanrovskim, pa i autorskim logičnim slijedom, sve više me osvajala čarolija pripovijedanja, magija samih tekstova, njihova unutarnja kohezija, svevremene poruke, privlačnost, mudrost i smislenost, njihova izvornost i huk vijekova koji je kroz njih dopirao do moje svijesti i duše. Odlučio sam da ih ne odvajam ni po kakvim ciklusima, niti tematskim, niti žanrovskim cjelinama, nego da ih i ostavim ovako kako stoje jedan uz drugi, da se pred čitaocem smjenjuju i dopunjavaju, da jedna bude predah od one druge ili uvod u onu narednu… Jer, ovi tekstovi i nisu ništa drugo, već jedna jedinstvena životna priča, nedovršena, beskrajna i mudra, jer je iscijeđena iz vjekovnog narodnog  iskustva. Ovo nije knjiga za čitanje, nego za iščitavanje, jer gdje god da je otvorite, odatle možete nastaviti čitati, kad god, u svakoj prigodi, možete posegnuti za njenom mudrošću.Da budućem čitaocu, ipak, pomognemo u razaznavanju, narodne tekstove koje je dugogodišnjim upornim istraživanjem, prikupio Ibro Džananović, obilježili smo natuknicom Kako čuo, tako zabilježio, a one autorske napomenom Sam sastavio, koja aludira na onu duhovitu narodnu opasku “Sama gazala”, koju upotrebljavamo u govoru za sve što se samostalno napravi. Nismo ih odvajali, jer oni, ti autorski Džananovićevi tekstovi, i nisu ništa drugo do nastavak te narodne priče, izdanak usmene narodne predaje, kakva se vijekovima prenosila s koljena na koljena i baštinila u tradiciji naših prostora. Tim prije, što su Džananovićevi tekstovi, uglavnom priče o stvarnim ljudima i događajima iz njegovog zavičaja, odakle potiče i velika većina prikupljenih narodnih umotvorina koje čine ovu knjigu. Vjerujemo da će čitaoci, isto kako sam i ja kao urednik, prepoznati tu srodnost, tu blisku povezanost i da im raznorodnost tekstova i njihova neobavezna ustrojenost u knjizi, ne samo da neće smetati, nego će im goditi i privući ih da joj se vraćaju. Time sam rekao sve i o vrijednosti i korisnosti ove knjige i napora njenog autora da je sačini. Svima nama na radost.