Zapisi iz huka vremena

Recenzija: Zapisi iz huka vremena, Derviš Palić

Zbirka poezije „Zapisi iz huka vremena“ Derviša Palića predstavlja izuzetno zanimljivo i vrijedno poetsko djelo koje zaslužuje da bude uvršteno među djela najboljih bosansko-hercegovačkih savremenih pjesnika u egzilu. Pisane slobodnim stihom i oslobođene formi koje nameće organizacija stihova i strofa, pjesme Derviša Palića odlikovane su specifičnim ritmom  koji ne dozvoljava čitatelju da preleti preko teksta nego ga na jedan dostojanstven način poziva da stane i razmisli o svemu. Da razmisli o onome što je sadržano u samom tekstu pjesme, a još više o onome što je ostalo prešućeno. Osim prvog i trećeg lica u Palićevim pjesmama prisutan je i upravni govor zahvaljujući kojem se postiže dinamika i živost („Pismo“) pa se poniranje u pjesnički svijet ovoga autora ponekad čini kao svjedočenje o vješto vođenom dijalogu.

Uzore za svoju poeziju Palić pronalazi u djelima bosanskohercegovačkih književnika, prije svega Maka Dizdara, čiji poetski stil oponaša stvarajući poeziju koju odlikuje eliptičnost i lapidarnost karakteristična za Dizdareve pjesme inspirisane stećcima. Na sličan način kao i Dizdar i Palić ukazuje na smrtnost i prolaznost, pozivajući pri tome čitatelja da se vrati svojim korijenima i da probudi interes za knjigu koja prestaje biti simbol znanja i prelazi u metaforu Vavilonske biblioteke. Osim Dizdara, Palić inspiraciju pronalazi i u stvaralaštvu Zije Dizdarevića čiju bosansku kafanu transformiše u jednako slikovitu i značenjem bogatu pjesmu pod nazivom „Zapadno od Balkana“. Prebirući Palićevu mrežu uspomena, sjećanja, značenja i osjećanja prebiremo i po tradiciji i historijskim zbivanjima važnim za našu zemlju i uviđamo da su odnosi među ljudima drugačiji nego prije, što je vidljivo iz većine pjesma, ali je kultura ostala skoro ista, tek mrvicu promijenjena pod uticajem novog vremena. Posebno su interesantne pjesme „Govor oca“ i „Govor majke“ koje kao da se naslanjaju jedna na drugu i otkrivaju rodno različite pozicije sa kojih muškarac i žena govore o istim potrebama, o neostvarenoj podršci koja u pjesničkom jeziku postaje jednako jaka kao da se i desila. Ovakav odnos rodno različitih pjesama prilikom prvog čitanja podsjeća na Sidranove pjesme, „Muška“ i „Ženska“, razlika je jedino u tome što u Palićevom svijetu ima više ljubavi i razumijevanja. Vješto propitivanje različitih pozicija i perspektiva sa kojih se javljaju pojedini glasovi u pjesmama Derviša Palića potvrđuju da je riječ o eruditi koji iz biblioteke naših autora bira one najbolje, Dizdara, Sidrana i Dizdarevića i njihovim poetskim postupcima ukazuje na perspektive iz kojih se javljaju glasovi njegovih savremenika. 

Propitivanje pozicije drugog, stranog, onog koji je u egzilu, ili onog koji se vraća, predstavlja jednu od najzastupljenijih tema današnjice, a u pjesmama „Pismo majci“, „Ponekad“, „Domovini“ i „Stranac“ ono je obogaćeno bosanskim duhom, kulturološkim odrednicama i specifičnostima sačinjenim od tananih niti kojima se pletu veze između članova porodica, među komšijama i drugim bliskim ljudima. Palićeva poezija ne govori samo o povratku kući, nego i o povratku knjizi i sebi samom, a njegovi stihovi su takvi da im se nakon svakog čitanja poželimo ponovo vratiti. Zbog toga poetska zbirka „Zapisi iz huka vremena“ predstavlja djelo koje će obogatiti bosanskohercegovačku književnost i osvojiti srca šire čitalačke publike. 

                                                                                                            mr.sc. Fatima Bećarević