Razlomljena stvarnost

Razlomljena stvarnost Ifete Hrnjić

Ifetu Hrnjićknjiževna kritika i čitalačka publika poznajupo zapaženim zbirkama pjesama Odškrinuta vrata (2015) i Odjeci koraka (2017) te po također zapaženoj intimističkoj zbirci kratkih priča Mulin han s mirisom djetinjstva (2023). I svojom četvrtom knjigom, a trećom zbirkom poezijeRazlomljena stvarnost (2025) Ifeta Hrnjić u svom cjelokupnom dosadašnjem književnom stvaranjupotvrđuje već jasno etabliranu i prepoznatljivu poetiku čija su osnovna obilježja nepodlijeganje nužno tekućim književnim trendovima, odnosno nepodlijeganje nužno onome što su često pomodni, brzo prolazni poetički okviri. Autorica se, zapravo, vraća ideji književnosti kao suptilnog i strpljivog istraživanjačovjekova unutrašnjeg svijeta i one njegove autentičnosti koju svako u sebi nosi kao vlastiti pečat i samo svoje obilježje. Nju s tim u vezi zanimaju intimističke teme, teme koje su, dakle, duboko lične i duboko ljudske, a samim tim i univerzalne i svevremenske. Suočena s vječitim pojedinačnim i općeljudskim pitanjima smisla postojanja i drugim temeljnim pitanjima egzistencije, ali i snagom odabira „stvarnosti“, Ifeta Hrnjić, zapravo, možda i nesvjesno, u našem književnom stvaranju obnavlja određene elemente egzistencijalističke, ali i (neo)romantičarskepoetike, odnosno književnosti egzistencije i(neo)romantizma, a takvo što predstavlja pažnje vrijedno osvježenje u onome što je diskursrecentnog književnog stvaranja u Bosni i Hercegovini. 

U datom kontekstu, moglo bi se konstatirati da su osnovni motivi pjesničke zbirkeRazlomljena stvarnost Ifete Hrnjić nostalgija, sjećanje, pokušaji da se, zapravo, sjećanjem savlada nostalgija, obnova ljubavnog intimističkog diskursa, žal za mladošću, gdje čini se, svjetlo je iz vedra isteklo, ali i tradicionalni romantičarski bijeg u čarobni prostor pjesme, iz koje se lirski subjekt ne želi vratiti u životnu stvarnost,a koja je za njega /nju okrutno i nemilosrdno razlomljena između stvarnog života i života u tekstu pjesme. 

Svilena misao,

šušteći vjetrom 

kroz opalo lišće, 

tiho na uho mi šapnu,  

iz pjesme se više ne vraćam...

Doživljaj prostora pjesme od strane lirskog subjekta u zbirci Razlomljena stvarnost Ifete Hrnjićtoliko je snažan, intenzivan i realan da svako prizivanje druge, pa i životne stvarnosti, mora biti prasak koji nužno vodi polarizaciji vizija stvarnosti. Prostor pjesme svjesno je izabrano toplo i sigurno skrovište lirskog subjekta, a realnost tek njegova/njena okrutna neminovnost.

Sve češći osjećaj

tupog šamara

želudac joj u konjski rep veže,

bole ovlaš izgovorene riječi,

u mislima ćuti zatomljena jeka.

Upravo zbog toga misli uvjerljivo tvrde da ne postoji savršen krug,a granice između stvarnosti i prostora pjesme posve su upitne,nevidljive i nestvarne.

Nisam više sigurna,

da l' noćas samo sanjah, 

il' mi se životna pjesma 

kao na dlanu raskrilila.

Ipak, lirski subjekt u zbirci itekako dubokoosjeća stvarnost izvan granica teksta pjesme,pri čemu je pjesma, zapravo, tek njegovo /njeno sigurno i odabrano utočište od straha, koji je također dominantan motiv u ovoj pjesničkoj zbirci. 

Ponekad mi nesigurni koraci zastanu, 

provri strah u tabanima, 

ruke ispružim u nadi 

da ću dohvatiti sigurnost skuta 

duše što me je rodila. 

Strah lirskog subjekta osnovan je i realan jer on/ona drhtajem straha sva zatreperi kad kucne u prozor svitanja zraka, a najviše se ogleda u nepovratnom protoku vremena, pri čemu sigurna prošlost, uz neizvjesnu i nepredvidljivu budućnost, tek lažno priziva nostalgiju sigurnosti: Sekundo  moja sretna ne uzmiči, kazaljka milosti nema.

Ono što pjesničku zbirku Razlomljena stvarnost Ifete Hrnjić čini, pak,naročito posebnom i nesumnjivo originalnim pjesničkim štivom jesterafinirana doza optimizma, nade, životnog elana i poletnosti, pobjede i dostojanstva. I to je ono čime ova knjiga posebno „miriše“, pri čemu se sve to sasvim skladno i prirodno, elegantnostapa, utapa i iznova prožima s apostrofiranim dominantnim motivima nostalgije i straha, jer neko pada i ustaje gotovo svakog dana, jer mu je pad predah do novog ustajanja.

Prof. dr. Mirzana Pašić Kodrić