Ozbiljni razgovori

POEZIJA KAO ODGOVOR

Ozbiljni razgovorinaslov je prve pjesničke knjige Umihane Krličević Omerović koja je podijeljena u pet pjesničkih cjelina: Sklapalice, Bijelo platno, Detalji o svijetu, Iskrivljene figure, Ruke koje (ne)mašu. Naslovi ovih ciklusa svojom metaforičnošću i pjesmama grupiranim unutar njih ocrtavaju jedan veoma bogat i raznovrsan svijet koji okružuje pjesnikinju. Knjiga pjesama Ozbiljni razgovoriprecizno je podijeljena u cikluse i svaki od njih prati određene događaje vezane za onoga ko ih piše, od rođenja, odrastanja, oblikovanja, sazrijevanja, kakve su pjesme s početka knjige, sve do smrti kao kraja (i knjige i života). Posljednji ciklus oblikuje cjelinu, kazuje o mjestu sa kojeg povratak više nije moguć, a smrt, odnosno umiranje, gubitak bliske osobe (majke) jeste dominantni motiv koji se provlači kroz cijelu knjigu. Nije to samo smrt shvaćena kao završetak života, ona je u ovom slučaju prikazana mnogo drugačije i dublje, smrt je oslobođenje od tegobe, nedaće i težine ovozemaljskog, ona je povratak Tvorcu, smrt je nastavak postojanja samo sada na drugom mjestu. Ovdje je smrt data i u religijskom smislu kao preseljenje, ali isto tako na razini knjige smrt nije kraj, ona ne znači ništa sve dok osoba koja nas je fizički napustila u nama nastavlja postojati, sve dok postoji sjećanje na nju osoba je živa. Ovo je samo jedan iz niza razloga zbog čega je ova knjiga umnogome drugačija, ona donosi svojevrsnu novinu i osvježenje u našu svakodnevicu. 

U samoj svojoj suštini ovo je knjiga o vlastom životu (a koja knjiga to nije?!), knjiga koja donosi zbir onoga što pjesnikinja doživljava/preživljava u svijetu koji se raspada. Ona progovara o svojim iskustvima, u fokusu knjige su njene emocije, njena unutrašnja nezadovoljstva spram ljudi koji je okružuju, spram politike, svakodnevice, te u jednom trenutku ironično kaže (kao da se iznenada dosjetila) „zaboravila sam odglumiti radost“ (pjesma Filter) - svijet u kojem se glumi radost i sreća, svijet je današnjice, društvenih mreža i svijet koji pjesnikinja ismijava, jer u jednom takvom svijetu, svijetu u kojem sve gubi smisao, u kojem su ljudi izgubljeni, a mi se između takvih ljudi krećemo, živimo i radimo, pjesnikinji ne preostaje ništa drugo nego da konstatira „samo su laži nježne“, a „usne su grube//od istina koje sam izrekla“ (pjesma Bijelo platno), posežući iznova za ironijom i demaskiranjem stvarnosti. 

Posrijedi je emocionalno ustreptala ispovijest unutar svijeta koji se neprestano urušava i deformira. Na taj način pjesnikinja, uslovno kazano, otvara vrata svog života i uvodi nas u njega, obznanjujući svoj intimni prostor, te on time postaje javan, govori o sebi, o ljudima koji su joj najbliži (majka, sin, suprug), govori o prijateljima, o ljubavi, o putovanjima, o smrti, Bogu, o svemu što je okružuje i plijeni njenu pažnju. Umihana Krličević Omerović ovom knjigom pjesama iskustva života prenosi u poeziju, ona prikazuje sebe, odnosno svoju transformaciju od djevojčice do odlučne, snažne žene, ona nosi slike, pamti ih, duboko urezuje u sjećanje, te ih, na koncu, pretvara u svoje pjesme. Iz njenog „susreta“ sa svakodnevicom, bližnjim, ljudima koje susreće na poslu, na sastancima, u bolnici, na ulici, nastaje jedinstven umjetnički izraz. Stranice su pažljivo ispisane, pjesme snažno povezane tako da se na razini cijele knjige gradi koherentna i ujednačena cjelina.  

Svojom prvom knjigom pjesama naslovljenom Ozbiljni razgovori, čiju naslovnu metaforu možemo posmatrati na dva načina, i kao razgovor sa sobom, ozbiljan, dubok i iskren, ali i kao „obračunavanje“ sa ljudima koji je okružuju i koje ona naposlijetku isključuje iz svog prostora, time se oslobađa ustaljenih društvenih normi i odlučno korača u susret budućnosti. Ovom knjigom pjesama Umihana Krličević Omerović iskustva života, vlastite egzistencije prenosi u poeziju. Pred nama se nižu slike, do detalja „razrađeni“ događaji i situacije, sve ono što je preživjela ili još uvijek preživljava. Stihove možemo posmatrati kao njene nemire, želje, težnje (da li stvarne ili imaginarne), oni su zapravo njeno nastojanje da se vlastita spoznaja svijeta (i suočavanja s njim) prenese u poeziju i tako ostane zapisano sve ono sa čime se (i u sebi i oko sebe) suočavala pjesnikinja. Također, nije unutrašnje stanje jedino što Umihana Krličević Omerović donosi i razotkriva ovom knjigom, ona, također, posmatra ljude koji je okružuju, pjesmama donosi cijelu malu galeriju likova, te sa nekoliko efektnih riječi opisuje i prijatelje i one koji to nisu. Ozbiljni razgovoriprvenstveno jeste pjesnička zbirka koja donosi sve što je značajno u svijetu i svijesti autorice, tako nam se njome otkrivaju i literatura koju autorica čita, ona donosi svoje imaginarne razgovare sa piscima, u pojedinim pjesmama otkriva nam skrivenu ljepotu kako grada u kojem živi, tako i gradova kroz koje prolazi. 

Najbolje knjige sam ti čitala

kada s tobom razgovaraju 

da bez daha ostaju.

U najbolje muzeje i pozorišta te vodila

tvoje misli bezgranične da postanu.

                                                        (Oblikovanje) 

Ozbiljni razgovorijeste knjiga o životu i svim njegovim odrazima, to je knjiga o ženi, o slojevima njenog bića i postojanja. Sve što se dešava u/oko pjesnikinje, ponekad krik i bol, a ponekad ljepota i radost življenja, reflektira se putem stihova. Knjigom podijeljenom u pet ciklusa, prepliće se vremeno i bezvremeno, univerzalno, progovara se i o prošlosti, ali i sadašnjosti kako žene tako i cijelog društva u/kroz koje se ona kreće. 

Čitajući ovu pjesničku zbirku, doživljavajući je ulaskom u svaki stih, u svaku pjesmu, jasna nam je i poruka koju ona nosi: poezija je jedina mogućnost da se mrak pretvori u svjetlost, njome se kazuje/poručuje da ništa nije u potpunosti izgubljeno, jer se zahvaljujući pisanju, zahvaljujući poeziji sve može podnijeti i preživjeti. Knjiga Umihane Krličević Omerović Ozbiljni razgovorije knjiga napisana/ostvarena na način na koji književnost i zahtijeva - nov i originalan.  

Melida Travančić