Odjeci koraka

Poezija jake imaginacije

(O knjizi Ifete Hrnjić Odjeci koraka)

Poezija Ifete Hrnjić je oda životu, posveta svemu onome što život jest, a priroda njegova je kruna. Pa i kad progovara o ljubavi, razočaranju, usamljenosti, ta intimistička poezija izrasta iz pejzaža i uvire u nj i najčešći motivi - a temeljni uvijek - upravo su motivi iz prirode. Njezina zadivljenost snagom prirode i opijenost njezinom ljepotom vidljiva je u gotovo svim pjesmama. Priroda postavlja ograničenja, aksiome, ona je nivelator etičke prakse, a prije svega putokaz čovjeku kroz labirinte traženja onog vanvremenskog, zapravo nedokučivog. Istovremeno je i utjeha za spoznaju njegove ograničenosti i minornosti. Pjesnikinja panteistički slavi svaku mijenu u prirodi, istovremeno joj nalazeći ekvivalent u svome životu, svojoj nutrini, svojim osjećajima i mislima. Čak i kad ju obuzme tuga zbog činjenica koje je prouzročio čovjek, ona suosjeća i pati blago, uranjajući u škrinjicu ljubavi u svom srcu, izraslu iz rodnog krajolika. Njezina se strast ne očituje u osuđivanju ružnog i zlog (lošeg), već u veličanju lijepog i dobrog.

Čitanjem njezinih pjesama oplemenit ćemo se, shvatit ćemo da nema toliko lošeg, koliko ima ljepote oko nas, samo joj se treba otvoriti i dozvoliti joj da nam probudi zanos. Posebna vrijednost ove poezije je dječja neranjivost koju pjesnikinja uvijek uspijeva pronaći u dubinama ljudskih nesreća i očaja. Ovo, na prvi pogled mirenje sa životnim nedaćama, opraštanje „krivcima“ proizlazi iz njezinog dubokog osjećaja nade u bolje, ljepše, vjere u čovjeka.

Slavica Gazibara, prof.