Južni vjetar-Südwind

POEZIJA OPLEMENJENA MEDITERANSKIM JUŽNIM VJETROM
(Recenzija zbirke pjesama „Južni vjetar“ Nine Radovanić)

Aristotelova ideja da se kroz poeziju zrcali svojevrsna spoznajna istina, a njen proizvod je sublimirajuća tipizacija, jedna je od bliskih i mogućih, a najkraćih definicija poezije u stihozbirci „Južni vjetar“ Nine Radovanović. Ova univerzalizirana Aristotelova misao o poeziji prepoznatljiva je u kompletnom sadržaju ove zbirke pjesama, ali i u fragmetnima i cjelinama u pojedinim pjesmama, strofama i stihovima iz ove zbirke zrele poezije.
Nina Radovanović vizuelizira trenutak i u trenutku viđeno, zabilježeno, otrgnuto od prolaznosti, i pretvara ga u umjetničko viđenje i stilski izražaj. Tako je nastala osebuja, čulima i sjećanjima nadojena zbirka originalnih stihova sa oplemenjena mediteranskim južnim vjetrom.
Motive pjesnikinja u ovoj zbirci nalazi u čežnji, ljubavi, zori, svijetu, jeseni, ruži, noći, sjećanju, toplini vjetra, u životu i u njegovom smislu. Metaforički, u izdvojenim stihovima, ali i u kompletnoj zbirci ciljano osmišljeno satkanoj od pjesama raspoređnih u hronološki niz što na život asociraju, Nina pjeva životu. Ovaj život je ispunjen čežnjom, žalom, ljubavlju, nadom, sjetom, snovima i smirajem na kraju puta. Hronološki poredane pjesme u ovoj zbirci mogu se posmatrati i kao univerzalni životni put ljudskog bića koje se bori sa sobom i svijetom oko sebe do posljednjeg daha, i koje želi da, u posljednjem treptaju oka, zabilježi trenutak.
Stil u pjesmama je originalan i inspiracija je za promišljanje čitatelja koji može prepoznati i spoznati ljepotu, vizuelizirati slike o kazanom na svoj i njemu razmljiv način. Metafora kao stilsko izražajno sredstvo u ovim stihovima preovladava i metaforički odslikan trenutak ili detalj, dobija sasvim novo, ali simbolikom oplemenjeno značenje kazanog pa su ove pjesme, u većini – pojedinačno, ali i zbirka u cjelini, jedna metafora.
Stihovi su neujednačeni, ali harmonični i usklađeni s osjećanjima, koju su skoncentrirana na trenutak, na detalj, na san i ljubav koja pokreće čula i usmjerava misli i sjećanja. Ljubav je čulna, snažna, bolna, nezaboravna, poželjna, očekivana, očaravajuća, razočaravajuća i nedostižna. Ljubav je dominirajući motiv pjesama i ove zbirke.
Bio si moje utočište dok si me grlio
pod okriljem srebrno-zelene masline.

Htjela sam ti se povjeriti,
kao u ispovijedi na samrti,
i reći ti ono što
kaže majka kćeri
i sin majci,
a nikada žena muškarcu...

Prepuna ljetne noći
i tvoje strasti
prešutjeh sve,
jer jecanjem tuga
ne napušta dušu.

U sjeni srebrno-zelene masline
šutjet će brončane noći
i ljubav u mom srcu.

Stihovi pjesme nazvane Bez ispovijedi, iz zbirke „Južni vjetar“ Nine Radovanović univerzaliziraju ljubav kao motiv koji pokreće, inspiriše, nadahnjuje i oplemenjuje misli i čula pjesnikinje i čitatelja i slušatelja njenih stihova.

Hazim Karić, prof.