Godinama

Fadil Duranović, autor navedene zbirke pjesama, spada u već prepoznatljivu plejadu domaćih pisaca romanesknog književnog izraza, a u okviru zavičajnih pisaca Srebrenika, svakako je na vrhu ljestvice, po svom romanesknom izrazu.

      Pjesnički izraz u ovoj zbirci manifestira se iz dvije različite pjesničke svijesti, i njihovog glasa, svijest oslobođene individue i individue obremenjene  vječnim oprečnostima. Iz dva pjesnikova glasa, ili dva toka svijesti i emotivne raslojenosti, čitaocu ove zbirke je ponuđen upliv u dominaciju šarenila ljubavne poezije, koja u informacijskom okruženju opće digitaizacije svega postojećeg, predstavlja literarno osvježenje. Ljubav, kao temeljna stilska oznaka ove pjesničke zbirke, izlijeće iz stihovne imanentnosti, nadilazeći ga metajezikom i oglašavanjem, koje snažnu energiju osjećanja lako prenosi na čitaoce.