Časopisne pjesme

TRAGANJE ZA CJELOVITOŠĆU BIĆA

(Sead Husić: Časopisne pjesme, Lijepa riječ, Tuzla, 2020.)

Poezija ima tu snagu da istražuje kako svijet oko nas, tako i svijet u nama. Ona teži razotkriti tajne bića, duha, ali i instinkta, života, smrti, ljepote, dobrote i istine. Naime, sve ono što poezija jeste i što nastoji u sebe sabrati, prepoznajemo u novoj knjizi zanimljivog naslova Časopisne pjesmeSeada Husića. Ovom knjigom autor stvarnost (kao da) posmatra kroz jednu vrstu povećala i takva ga (sa najsitnijim detaljima) ne ostavlja ravnodušnim, nego u njemu budi pjesnika, koji stvarnost prikazuje na nov i drugačiji način. Svijet u kojem živimo sve manje ima razumijevanja za estetske vrijednosti i fokus je zadržan na materijalnom. U takvom svijetu živi pjesnik Husić, ali, na sreću, on se izdiže iznad tog i takvog svijeta, i u njemu oblikuje Riječ, u njemu oblikuje Poeziju. Jer pjesničko nadahnuće, osim iz pjesnika i razgovora sa sobom, proizilazi i iz njegovog odnosa i poimanja, odnosno razumijevanja društva, pojava, i stvari koje ga okružuju, koje pamti i o kojima piše. S jedne strane, posrijedi je prošlost o kojoj autor saznaje od drugih, ali čije odjeke i sam osjeća (Historijske pjesme), dok je, s druge strane, riječ o savremenom društvu u kojem pjesnik živi, u kojem opservira sve male i velike stvari svakodnevice. Na odnosima prošlost – sadašnjost ispisana je knjiga pjesama koja duboko ponire u život i donosi egzistencijalne tjeskobe i dvojbe pjesnika. Stoga ne griješimo kada izdvajamo stihove ispisane odmah s početka, a koje možemo posmatrati i kao one koji povezuju cijelu knjigu, ili slobodno možemo kazati da je to i pjesnički kredoSeada Husića. 

trebalo bi

ne zabrinuta nego mirna lica

naviknuti se na život koji se pamti   

                                         (Husić: 11)

Knjiga je podijeljena u pet ciklusa: Kratke pjesme, Ženske pjesme,Historijske pjesme, Zavičajne pjesmei Ljubavne pjesme. Iako podijeljena na cikluse pjesme se prepliću, nadovezuju i u konačnici oblikuju cjelinu, a sve to zahvaljujući figuri lirskog subjekta kao instanci koja garantira koherentnost cijele knjige. Časopisne pjesme, zapravo je knjiga o najznačajnijim/najaktuelnijim temama za jednog pjesnika, i to se nikada ne mijenja, teme smrti, ljubavi, historije, zavičaja uvijek su prisutne i nadahnjujuće. Ovo je knjiga o sebi i knjiga o drugima. Kroz nju snažno osjećamo kako se preliće vlastito i iskustvo drugih, najčešće ljudi koje pjesnik poznaje i koji ga okružuju. A kao jedan snažni motiv kroz knjigu se provlači (ne)podnošljiva sadašnjost i egzistencijalni problemi sa kojima se susreću svi, pa i pjesnik. I sve se događa u zemlji u kojoj je rat davno završen, a sve izgleda kao da se sada završio. Tako pjesnik ispisuje riječ (u obliku pisma) on pita, ili više za sebe konstatira: „Ti ne znaš kako je ovdje biti rođen// Živjeti u tranzicijskoj Bosni nakon devedesetih“ (Husić: 67)

Ciklus Historijske pjesmei najpotresnije su u cijeloj zbirci jer sabiru priče o početku i trajanju rata, te je u jednom stihu prikazana užasna realnost: „Napolju je rat i ljudi ginu.// Smrt postaje svakodnevicom“. Zanimljivo je da Husić donosi iskustvo koje nije preživio (ratno iskustvo), ali ga je sasvim sigurno i sam proživio, odrastajući uz priče o/iz rata i njegovim posljedicama. Posrijedi su pjesme koje registriraju svakodnevno iskustvo, a istovremeno idu ka introspekciji, prema ratnom i poratnom iskustvu, jer to iskustvo prije i poslije rata u velikoj mjeri određuje ljudske živote. Zemlja, grad, mjesto, pa i prostor u kojem živimo znatno nas određuju, što se najbolje ogleda u ciklusu Zavičajne pjesmeu kojem se pjesnik implicitno referira i na sebe i čin pisanja poezije:

Danas, kada vidim prijašnjeg sebe, ne znam

jesam li to ja ili mi jezik, sjećajući 

se sebe, obrastao mahovinom, pod vrapčevom sjenom,

na ulici, kao u lovu, pjeva o zavičaju. 

                                                                (Husić: 48)

Treba napomenuti da pjesnik na aktuelne probleme ne nudi rješenje, jer zašto bi to i radio? On na vispren, duhovit način opservira probleme putem poezije, i sa njima se nastoji, uslovno kazano, obračunati, barem u sebi. Postoji, također, još jedna (mnogo bolja) varijanta za maknuti se od svakodnevice u kojoj se preživljava, a to je da se izgradi „dom od literature“, kako stoji u završnom ciklusu naslovljenom Ljubavne pjesme. A ima li nešto ljepše i bolje od ljubavi u/od ili iz literature? 

Knjiga Seada Husića Časopisne pjesmeknjiga je izuzetne razgranatosti, obuhvata mnoge teme i na raznovrstan način ih „utkiva“ u stih gradeći tako uspjele pjesme. Suočavajući se sa svijetom u/oko sebe, pjesnik kroz cijelu knjigu traga za cjelovitošću svog bića, a na tom putu suočava se sa egzistencijalnim problemima, slikama smrti, rata i ljubavi koje iz realnog prenosi u svijet imaginarnog, i tako se registrira pojavno i življeno koje u konačnici otkriva autentičan pjesnički govor.  

Melida Travančić