Geometrija srca

OSVRT NA KNJIGU „GEOMETRIJA SRCA“, OMERA MEŠIĆA

Knjiga „Geometrija srca“ Omera Mešića predstavlja čudesno putovanje snovima i događajima u Bosni i Hercegovini tokom dvadesetog i početkom dvadesetprvog vijeka. S obzirom na porodičnu povezanost potpisnika ovih redova i autora, teško je zadržati emotivni odmak neophodan za neku vrstu objektivne procjene napisanog djela. Naime, Omer u svom djelu, pored ostalih, opisuje lica, stvari i događaje koji su mi bliski. Kad govori o svom ocu, majci ili tetki, radi se o mom amidži, strini i tetki. Stoga i ovaj osvrt ima dodatnu emotivnu notu.

Omer je započeo pisati ovu historiju svog roda nastavljajući ono što je njegov rahmetli otac, Ahmed efendija Mešić, profesor orijentalnih jezika, finansijski stručnjak,

prevodilac Rumijeve „Mevlane“, imam i šejh Nakšibendijske tekije u Tuzli po kojoj je ona i dobila ime „Ahmed Nurudin“ nakon njegove smrti 1994. godine, zapisao o svojoj porodici što je i uključeno u ovu knjigu.

Omer, međutim ne ostaje samo na porodičnoj povijesti i taksativnim činjenicama, nego jasnim i preciznim jezikom gradi priču o Bosni i Hercegovini, njenim stanovnicima i previranjima koja su uticala na živote svih naših generacija u proteklih stotinu i više godina. Omer Mešić, profesor fizike, uvodi na jedinstven način emocije u egzaktne oblasti, pa njegova „geometrija srca“ osvaja čitatelja, po mom mišljenju, ne samo nostalgičnim sjećanjima na vremena kad smo bili mladi i slušali Bitlse, nego i zrelim razmišljanjima i rečenicama o roditeljima, djeci, životu, bolestima, ljubavi, prijateljstvu, školovanju, učenju i podučavanju, porodici, prirodi, smrti i svemu onome što čini život. Od Visokog do Sarajeva, od Tuzle do Beograda, od Hercegovine do Bosne i natrag, u ovom, kratkom, ali emocijama nabijenom i vrlo dobro napisanom, romanu, Omer Mešić javlja se prvi put kao autor literarnog djela i hvala mu što nas je počastio njime. Nadam se da će nas opet ovako obradovati uskoro. Uvjeren sam da će „Geometrija srca“ izazvati pozitivne reakcije kod šire čitateljske publike i da neće biti hit samo u užoj i široj porodici. Kvalitet napisanog to garantira.

                                                                        U Tuzli, 13. 4. 2014. Nihad Mešić River

NOVA GEOMETRIJA

U zbirci priča Geometrija srca, koju s razlogom možemo smatrati i romanom, Omer Mešić dao je neku vrstu hronike porodice Mešić.

„Istraživanje otkud u sobi mojih roditelja taj stari, tvrdi, neugledni, veliki ormar, vodilo bi čak do Ljubinja, Stoca, Bjelovara, Petrinje, Zagreba ili drugih mjesta, gdje je otac sa majkom

mojom, boravio prije i tokom posljednjeg velikog, svjetskog rata. A možda bih neočekivano, samo stigao do mog malenog, usahlog, rodnog Puračića, u kome je otac proveo sa majkom i sestrom par prvih poslijeratnih godina. Na nekoj vrsti poslijeratnog službenog puta“.

Čitajući djelo nameće se pitanje koje će književnoj kritici biti najinteresantnije: „Da li čitamo roman ili zbirku priča?“ Ono što je npr. i danas ostalo nerazjašnjeno u djelu

Pobune Derviša Sušića. Priče hronološki proizilaze jedna iz druge i čine cjelinu, pa bismo rekli da se radi o romanu, ali one istovremeno čine i zasebne cjeline koje nose,

svaka za sebe, jasnu misao, osjećanje i poruku, pa možemo govoriti i o zbirci priča.

Ništa vrijedno i lijepo ne može pobjeći od sjećanja. To nam autor nesebično prikazuje u djelu Geometrija srca.

Kada čovjek voli, želi i radi, ima potrebu i da sačuva a jedini svjedok, ili barem najpouzdaniji, jeste knjiga. Rečenica, riječ i slovo u njoj. Slovo o nama, ali i nama najmilijima. Autor nam prikazuje djetinjstvo, mladost, život, prijateljstva, ljubav, žrtvovanje, egzistencijalne dileme sa precizno ugođenom formom i iznijansiranim tehnikama pripovijedanja.

„Za vrijeme teškog bosanskog rata, igrom slučajnosti, dospio je do nas, moje supruge i tada sitne djece, njen paket humanitarne pomoći. Bilo je to pred Božić, sada već davne 1994. godine. Taj paket nam je tada zaista mnogo značio, bio nam je, ustvari, dragocjen u svakom pogledu. Paket novogodišnje radosti, a i paket nade u bolje dane, poruka da nismo sami, istinska poruka ljubavi i mira“.

A da je ljubav jedina stvar kojoj ne treba tražiti razlog i objašnjavati je kako bi rekao naš velikan, pokazuje, eto, i „Geometrija srca“, jer čovjek treba voljeti i biti voljen da

bi lakše hodao po trnju, i još slađe stigao do zvijezda.

„Ja, Omer, ona - Vesna. Ista smo čista voda, tek različito obojenim staklom razdvojena, kako bi rekao mudri Gunayd (Džuneid), na užas naših nacionalista. Jer duša nam je zajednička,

od iste je insanske tvari. Ne dao Bog da joj se što desi, ne bih se nikad više ženom namirio, pa da obiđem i cijelu, mom dragom pradjedu Mustafi, omiljenu Gornju Tuzlu“.

Zato, neovisno o bilo čemu, volite - da biste bili voljeni, jedino tako ćete pisati „velike“ i „sretne“ priče o životu. Ako i ne budu zapisane, važno je da su doživljene,a pisat će ih već neko.

„Dodaću još samo nešto. U prastarom ormaru našem, smjestilo se i Užice, naše, prvorodno, čini se, ne sasvim ohlađeno gnijezdo, pa i daleki sivi gospodski Budim i sve hladne stepe Unđurije ravne... Tu je i tako dugo tražen i Perigord moj, srce usnule, a u dubini još uvijek moćne, Bosne... Tu je toliko toga dragog... Tu je sve naše, kako mudro reče, sjajni moj otac. Obraz i čast roda našeg, pridodajem na samom kraju i sam“.

Ne znam da li ste znali... srce ima gometriju! Ako ste mislili da je Isak Njutn tvorac velikih zakona, varate se. Čitajući Geometriju srca vidjet ćete da je samo pisac velikog ljubavnog romana. Autor Omer Mešić je dokazao da čovjek bježi tamo gdje mu je najljepše. U okrilje porodice, prirode i ljubavi.

                                                                                                           Azra Softić