Rječnik zapretanih riječi u bosanskom jeziku

KNJIGA OD PET ZVJEZDICA

"Rječnik zapretenih riječi u bosanskom jeziku" autora Muhidina Šarića počinje sa odrednicom "Ačik", a završava sa natuknicom "Žvalje".

Knjiga je napisana u pjesničkoj formi i na tragu je prvog bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaija Uskufije iz davne 1631. godine.Tekst je uokviren u 250 stranica i može se smatrati knjigom srednje veličine koja je kvalitetom svoga sadržaja,  može se slobodno reći,  "Knjiga od pet zvjezdica".
U traganju za smislom i pozadinom značenja riječi koje je opisao, autor je pored oslonca na tradiciju, u znatnoj mjeri nastojao da nađe njihovo prisustvo u svakodnevnoj govornoj praksi. Time je otvorio put knjizi do razumijevanja u svijesti potencijalnih čitalaca različitih životnih doba i ukusa. Autorovi stihovi odišu vedrinom i krajnjim oprezom - da ne povrijedi nikoga - kada je u pitanju smiještanje riječi u kulturološki kontekst u kojem su one nastale i u kojem se koriste. Mada, u neku ruku, autor nije u svakom pojedinačnom slučaju dosegao do tačke da riječima pripiše svu višeznačnost koje one po prirodi stvari posjeduju, ipak se može zaključiti da je on, u najvećem broju slučajeva, svoju pažnju fokusirao na preovlađujuću formu značenja koju riječ u sebi nosi.

U vrijeme kada iz štampe tek izlaze prvi tomovi "Rječnika bosanskog jezika" Dževada Jahića, knjiga ove vrste predstavlja gradivno tkivo za civilizacijsku građevinu koju nazivamo Bosanski jezik pa bi kao takva trebala biti dostupna čitaocu kako u privatnim tako i školskim i fakultetskim bibliotekama. 
Knjizi dakle, treba osigurati prostor za dostojan život i konitinuirano čitanje.

                                                                                                                                                                             Dr. Enes Kujundžić

RJEČNIK ZAPRETANIH RIJEČI – RJEČNIK ZA ČITANJE

Opće je uvjerenje da su rječnici knjige koje se ne čitaju radi zadovoljstva. Vjeruje se da oni prije svega služe da u njima budu pohranjene informacije o riječima nekog jezika. U jednojezičkim se rječnicima ljudi koji ne poznaju značenje ili primjerenu upotrebu neke riječi mogu lahko obavijestiti o svemu što im nije jasno u vezi s tim. U dvojezičkim (ili višejezičkim) rječnicima uz riječi jednog jezika navode se njihovi značenjski i upotrebni ekvivalenti u drugim jezicima. Rječnici, dakle, imaju prvenstveno praktičnu vrijednost.

Svaki rječnik ima vlastitu namjenu, ciljanu publiku i u skladu s tim izbor riječi koje se u njemu navode. Tako postoje opći rječnici, koji teže predstaviti što više riječi nekog jezika, naročito onih koje se češće koriste, i specijalizirani rječnici, u kojima se navode samo određene grupe riječi. To mogu biti riječi koje se tiču određene oblasti ljudskog djelovanja, kao što su stručni termini (lingvistički, književni, vojni, botanički, filozofski...), zatim riječi koje potječu iz određenog jezika (turcizmi, grecizmi, germanizmi, romanizmi, anglicizmi...) ili bilo koje riječi koje imaju neku zajedničku osobinu po kojoj se izdvajaju od svih drugih riječi.

Riječi koje su navedene i opisane u rječniku Muhidina Šarića jesu “zapretane” riječi. Sam izbor tog atributa veoma je zanimljiv, jer je riječ “zapretan”, u smislu koji joj autor daje u naslovu, primjenljiva i sama na sebe. U ovom rječniku, riječ zapretati objašnjena je na sljedeći način: “Zapretati, to je glagol / zatvoriti vrlo vješto, / sakriti ga il’ prekriti, / potrpati s lugom nešto.” Dakle, zapretane su riječi one koje su sakrivene, prekrivene pepelom. Ovdje se svakako metaforički misli na pepeo zaborava, a ne na paljevinu. Mnoge riječi koje se navode u ovom rječniku veoma su rijetko u upotrebi u savremenom jeziku. Većina njih je zastarjela (arhaizmi) ili je njihova upotreba ograničena na pojedine govore (dijalektizmi), ali ima i riječi koje su poznate i savremenim mlađim govornicima i često se koriste. To svakako ne umanjuje vrijednost njihova opisa, jer su riječi u ovom rječniku opisane na poučan, duhovit i zanimljiv način, tako da možemo reći da konačno imamo priliku čitati rječnik radi zadovoljstva. Naime, značenje i / ili upotreba svake natuknice u rječniku opisani su u četiri stiha, koji su rimovani i veoma skladni.

Rječnici u stihu nisu novost u svijetu leksikografije. Pisani su od davnina, a jednim takvim starim rječnikom diče se i govornici bosanskog jezika. Riječ je, naravno, o rječniku Makbul-i Arif ili Potur-Šahidija, koji je sačinio Tuzlak Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine. Ipak, prosječni savremeni govornici bosanskog jezika od takvog rječnika imaju korist samo zbog ponosa i dokaza o kontinuitetu i starini bosanskog jezika. Historičari jezika i leksikografi mogu, naravno, u takvom rječniku vidjeti mnogo više koristi.

Ni pokušaji pisanja zanimljivih rječnika nisu novost. Neke rok-grupe na omotima svojih albuma predstavljaju neobične definicije riječi koje se koriste u njihovim pjesmama. Tako je, naprimjer, na omotu albuma grupe Zabranjeno pušenje riječ sadaka, koja se koristi u stihu “Nekome sadaka, nekom geleri u stakla / Ne može se pobjeći od svog komada pakla” (pjesma Dr. Džemidžić, album Agent tajne sile, 1999), protumačena kao ‘humanitarna pomoć’. Zbog “svježine” izraza i posebnog duha koji u jezik unose žargonizmi, zanimljivi su i rječnici žargona. U savremenom svijetu sve je više internetskih rječnika čiji sadržaj kreiraju korisnici interneta. Ti rječnici često i služe samo da pruže prostor za zabavno definiranje riječi ili definiranje pojava koje i ne postoje pa se čitaoci ne mogu osloniti na tumačenja predstavljena u takvim rječnicima. Na kraju, i neka su književna djela pisana u formi rječnika. Ona su primjeri žanrovske hibridnosti, koja je jedno od glavnih obilježja postmoderne. Od ranijih djela takvi su, naprimjer, Hazarski rečnik M. Pavića i Seksikon N. Veličkovića. Takav je i Rječnik zapretanih riječi i izraza u bosanskom jeziku Muhidina Šarića.

Ovaj rječnik predstavlja sretan spoj “zabavnog” i “poučnog”. Metodologija koja je primijenjena u njemu privlači čitaoca da uživa u originalnim opisima i rimama, ne opterećujući ga pretjerano skraćenicama i gramatičkim odlikama pojedinih riječi (nabrajanjem oblika genitiva množine, naprimjer), što je standard u tradicionalnim rječnicima na kakve smo navikli. U ovom rječniku podaci o porijeklu riječi svedeni su na najmanju mjeru, što je uvjetovano i ograničenjima stiha i zanimanjem potencijalnih čitalaca. Ipak, uz neke se natuknice javljaju i naznake o njihovu porijeklu.

Definicije i sinonimi imaju visok stepen pouzdanosti, s tim što je kod nekih riječi predstavljeno ono značenje koje riječ ima u pojedinim dijalektima, a ne značenje koje ima u standardnom bosanskom jeziku. Naprimjer: “Adže – Kada čovjek na svom putu / u godine zađe / svi ga tada iz milošte / nazivaju adže.” Neke su definicije opisne i figurativne, daleko od denotativnog značenja. One svakako imaju umjetničku vrijednost, ali teško da bi se iz njih moglo razaznati pravo značenje riječi, kao u sljedećem primjeru: “Ahiret – Ahiret je lepet krila / sjajnih zvijezda tihi let / kad se duša iz tijela / preseli na Onaj Svijet.”

Homonimne natuknice (koje imaju isti oblik, a više različitih značenja koja nisu povezana) označene su rimskim brojevima, naprimjer, Nišan I, Nišan II i sl. Sinonimi su često navedeni jedan uz drugi, iako nisu tvorbeno povezani niti abecedno bliski, naprimjer:

Nagraisati     Kad se loše provedeš

Nadrljati        a da za to nisi znao,

tad kažemo nadrljao

ili si nagraisao.

Šarićev je rječnik pravo književno djelo. Svaki je rječnički članak jedna pjesma od četiri stiha. Sve su one nezavisne od ostalih, tako da svaka za sebe ima potencijal da izazove estetski užitak. Budući da je riječ o preko hiljadu katrena, ne možemo očekivati da svi budu jednako dobri. Ali, za cjelinu djela najvažnije je da veliki broj njih zbilja obiluje književnim vrednotama i da se uprkos strogosti forme i ograničenjima koje nameće pisanje u stihu nikad ne odstupa od jasnoće izražavanja da bi se zadovoljili formalni zahtjevi.

Poznato je da se od svih elemenata koji čine jezik riječi najlakše mijenjaju. Jedne nastaju, druge nestaju. Lahko se posuđuju iz drugih jezika i lahko padaju u zaborav. Nastojati da se oživljavaju zastarjele riječi kako bi se njima služilo u savremenom jeziku značilo bi nepotrebno arhaizirati jezik. To ne bi dalo nikakve dobre rezultate. Ali sačuvati od zaborava neke arhaizme na nenametljiv i dopadljiv način, onako kako je to urađeno u ovoj knjizi, definitivno je velika zasluga i uspjeh. Veoma dobar način da se sačuva barem uspomena na neku riječ jeste ugrađivanje te riječi u frazem (naprimjer, riječ aršin u konstrukciji dvostruki aršin) ili umjetničko djelo (kao što su mnoge stare riječi sačuvane u sevdalinkama). Svojim je rječnikom Muhidin Šarić pružio priliku velikom broju riječi da izađu ispod pepela kojim su “zapretane” i da na zabavan način budu predstavljene savremenim govornicima bosanskog jezika. Dalja sudbina tih riječi zavisi od čitalaca.

                                                                                                                                                                                     Dr. Halid Bulić