Rječnik nedoumica u bosanskom jeziku

Rječnik pravopisnih, obličkih i akcenatskih nedoumica u standardnome bosanskom jeziku ima oko 10.000 natuknica, onih za koje smo smatrali da mogu izazivati nedoumice u pisanju, gramatičkim oblicima ili akcentu. Rječnik, naravno, nema rješenja za sve moguće nedoumice, ali ima dovoljan broj leksema i njihovih oblika na osnovu kojih se analogijom mogu razriješiti eventualne nejasnoće koje se mogu javiti u praksi.

Rječnik je namijenjen učenicima, studentima, nastavnicima, profesorima, novinarima, političarima i svima drugima kojima je važno da se izražavaju u skladu s normom bosanskog jezika. Mislimo da ovaj rječnik može biti od posebne pomoći i onima koji uče bosanski kao strani jezik. Radi njih su se u Rječniku našle i one riječi koje većini izvornih govornika bosanskog jezika ne predstavljaju nikakvu nedoumicu.

Pravopisna rješenja u ovome rječniku u najvećoj mjeri podržavaju pravopisna pravila iz Pravopisa bosanskoga jezika profesora Senahida Halilovića. To je zbog toga što je Pravopis u proteklom periodu gotovo u potpunosti implementiran u obrazovnom sistemu od osnovne škole do univerziteta – u skladu s njim su napisani udžbenici za sve nivoe obrazovanja i svi dijelovi udžbenika u kojima se predstavlja ortografija bosanskog jezika. Prihvatanjem pravopisnih rješenja iz Pravopisa bosanskoga jezika željeli smo doprinijeti još većem jedinstvu u pogledu prihvatanja ortografske norme bosanskoga jezika, a to, naravno, ne znači da neka rješenja koja su data u Pravopisu ne bi mogla biti i drukčija. No, to je stvar konvencije.

Oblici riječi koji su zastupljeni u Rječniku daju se na osnovu dosadašnjeg izučavanja morfološke norme i našega bavljenja oblicima riječi u organskim idiomima i standardnome bosanskom jeziku. U Rječniku su samo oni oblici promjenljivih riječi za koje smo smatrali da mogu izazvati kolebljivost u praksi, ili onih na osnovu kojih se može uspostaviti obrazac njihove promjene. Uz pridjeve koji imaju oblike za oba vida naveden je pridjevski vid kako bi se mogli uočiti različiti tipovi promjene pridjeva određenog i neodređenog vida.

U leksičkom fondu ovoga rječnika zastupljene su i neke posu|enice. Uz one za koje smo smatrali da su manje poznate, navodili smo i njihovo značenje.

Riječi koje imaju ravnopravnu upotrebu ili su sinonimi te one koje se javljaju sa dva fonetska ili akcenatska lika, a koji se u normativnom pogledu smatraju ravnopravnim, navođeni su s veznikom i (autocèsta i àutopüt, àkcentovati i akcentírati, agòvãnje i ägovãnje i sl.). Ako je više takvih likova, njihov je ravnopravan status obilježavan zarezom (autóbuskï i àutobuski, autóbusnï i àutobusnï). Navođenje neke riječi ili oblika na prvome mjestu ne znači da se toj riječi ili obliku daje prednost u odnosu na one koji se navode poslije.

Ukoliko se nekoj riječi ne daje ravnopravan status sa onom ili onima uz koje dolazi, takva je riječ stavljena u oble zagrade: (ćìtãb) kìtãb. To znači da se iz nekoga razloga daje prednost riječi koja nije u zagradi.

Neke riječi u oblim zagradama označene su oskraćenicom stil. To podrazumijeva da je njihova upotreba svojstvena samo nekom stilu bosanskog jezika ili može predstavljati idiolekatsku osobenost.

Riječi su u Rječniku akcentirane prema pravilima novoštokavske akcentuacije. Riječi sa silaznim akcentima na unutarnjim slogovima (tipa asistånt, televîzija) i riječi sa sekvencom ije od dugog jata, tipa dijete i svijet, koje se u organskim idiomima bosanskog jezika javljaju i s dugim akcentima [dijéte, djéte, svjêt], ne smatramo nepravilnim, već odlikom razgovornog stila bosanskoga standardnog jezika. Takve akcente, međutim, nismo obilježavali iz praktičnih razloga.

Nadamo se da će ovaj rječnik doprinijeti stabilizaciji norme bosanskog jezika i pomoći njegovim korisnicima u razrješenju eventualnih nejasnoća u govoru i pisanju.