Tranzistor

Pjesme Maje Otana (Rešada Hasanovića) proizvod su jedne iznimno bogate pjesničke imaginacije i izuzetno bremenitoga životnoga iskustva. Nastale su kroz srazove i preplitanja kako različitih poetičkih stilova (od estradnoga preko ekspresionističkoga pa do lijevoga, angažiranoga stila i stava) tako i putem (re)prezentacije jednoga kozmopolitskoga iskustva koje se ne libi pisati kako o naizgled sitnim, reklo bi se efemernim i marginalnim pitanjima, tako i o onim najkrupnijim, poznatim, i toliko puta, putem različitih kulturalnih  diskursa, akceptiranim pitanjima, kao što je, eto, recimo, i pitanje o apartheidu.
Poput nekoga ko, kao Andrićevi fratri u “Prokletoj avliji”, radi popis preostaloga svijeta iza svoga kolege, tako i Otanov lirski subjekat (pjesnik?) popisuje razbacane objekte i propituje njihova moguća nova zna-čenja (ili odsustvo značenja, što bi, ovdje, bilo isto).   Nedžad Ibrahimović