ODŠKRINUTA VRATA

POEZIJA PODIGNUTIH, POSVAĐANIH, SPUŠTENIH I ODVAŽNIH OBRVA

Prva stihozbirka "Odškrinuta vrata" Ifete Hrnjić pred ozbiljnog čitaoca postavlja niz dilema, koje se najprije ogledaju u nemogućnosti iznalaženja jedinstvenog poetičkog obrasca kojim bi se poezija ove pjesnikinje jednostavno i lako odredila. Riječ je, prije svega, o potpuno različitim pristupima pisanju poezije gotovo iz pjesme u pjesmu, koji reflektiraju
cijeli dijapazon različitih tema, motiva i pjesničkih postupaka, što svakako ovu poeziju čini vrlo neobičnom i nadasve jedinstvenom. Dakle, poezija Ifete Hrnjić nije samo pjevanje “podignutih obrva”, već i “spuštenih”, katkad i “posvađanih”, nekad vrlo realnih, ali i zamišljenih, gotovo dječije sanjarskih, koje smisao okrutne zbilje počesto pronalaze jedino u ljepoti pjesme kao sigurnom utočištu, toploj sobi čija odškrinuta vrata pozivaju na smiraj koji je jedino u tekstu moguće pronaći. Ova poezija različito raspoloženih lirskih subjekata koji, čak i u jednoj pjesmi, pojedinačno znaju kako “dostojanstveno spustiti, pa podići obrve”, ako bi se posmatrali kao jedan lirski subjekt / subjekta, zasigurno bi imali sve emocije koje poznaje ljudsko ponašanje, uvijek i nanovo glasno ih izražavajući, baš kao protest sveprisutnoj ljudskoj općoj inferiornosti i dosadnim jednoličnim obrascima ponašanja. Prelaskom praga i ulaskom u prostor iza odškrinutih vrata upoznajemo lirsku poeziju različitih tematskih okvira - i ljubavnu, i refleksivnu, i socijalnu, i patriotsku, čak i dječiju, uz podsjećanje da se tematski okvir u jednoj pjesmi, u bogatstvu različitih emocija, može promijeniti. Ljubavna lirika Ifete Hrnjić poezija je pasivne čežnje i duboke strasti, i uvijek poezija nadanja bez kičave ljubavne patetike i očaja. Tako u pjesmi "Rastanak" voljeni se rastaju, ali usamljena srca grije nježna nada, ili u pjesmi "Odlaziš" odlazak se pokušava ublažiti jer noći ne mogu predugo da traju, iako je noć prijatelj pravi. Pritom, ljubavna poezije ove autorice uvijek i iznova podsjeća da je ljubav ono kad ljubav nekom svoju daš, čistu, kao sa izvora vodu, osjećanje najvrednije ćto imać, predać mu svoje misli i slobodu. Međutim, ako bi se u tematskim okvirima trebale izdvojiti najbolje pjesme, to bi svakako bila refleksivna poezija “spuštenih, pa podignutih i odvažnih obrva” ove autorice, koja sažima cijeli dijapazon različitih stanja svijesti, od istinske tuge, do nepatvorene radosti, uvijek s dubokim životnim značenjima. Tako pjesma "Ako se nekada izgubiš" tjerana duboko promišljanje o neminovnim životnim padovima upućujući na smisao i ključ životne borbe u ostvarenju sreće. U tom smislu moglo bi se reći da ova pjesma predstavlja vodilju svijesti ove zbirke s obiljem motiva tipa “per aspera ad astra”, koji priznaju
životnu bol i prihvataju je do kraja kao neminovnu realnost iz koje se uvijek izvlači životna poruka i snaga kao jedini prihvatljivi ishod nakon pretrpljene tuge:

Svijetao put, koji te vodi,
ne možeš ostvariti lako.
Za hod naprijed bez straha,
moraš mnogo da daš.
Da padneš i ostaneš bez daha.
Da se podigneš
i koračaš bez srama,
dignute glave,
sa snagom u očima.

Refleksivna poezija Ifete Hrnjić predstavlja životne bisere mudrosti i znanja, bez zanesenih pjesničkih iluzija, irealnosti i pasivnog sanjarenja. Riječ je o poeziji koja čitaocu nudi čitav niz različitih čitanja, ali najčešće s istim ishodom, onim koji sugerira da je hrabrost da se mijenja nelijepa realnost najljepša odvažnost ljudskog življenja:

Postojim,
da nekom život dam.
Da ga čuvam i naprijed vodim.

U tom smislu, pjesnička zbirka Ifete Hrnjić obiluje životnim lekcijama i iznenađujućom hrabrošću suočavanja s nemilim svakodnevnim situacijama i vrlo je originalan primjer spajanja “umjetničke nerealnosti” s istinskim životnim porukama. Tako u izuzetnoj pjesmi "Ja sam tu" lirska subjekta uvijek i nanovo odvažno se kotrlja, klija i raste, pritom jasno
definirane svijesti o postojanju sebe i svoje nesumnjive uloge u kojoj je svaki poraz tek izazivanje uspjeha:

Zastaju tuđi pogledi
zadivljeni
nestvarnim cvjetovima,
što procvjetaše
iz njedara mojih,
niko ne zna da sam to ja,
misle da sam davno nestala.

Zbog svega ovog, vrata ove originalne zbirke i jesu odškrinuta, a ne otvorena, jer njene sobe treba strpljivo istražiti i razmisliti o svim značenjima i egzistencijalnim mudrostima što se čitaju u njima. Takve, pažljive i strpljive čitaoce zasigurno hoće očarati svojim životnim znanjem i mudrošću, ali i navesti ih na to da na sve životne nedaće i boli, nakon
doživljene tuge, tek odvažno i hrabro “podignu obrve”.

Mr. Mirzana Pašić Kodrić