Ne moramo o politici

Nihad Mešić River i jeste rijeka sopstvenog lika, što i njegov nadimak veli. No, podsjetnik poete kao da izvire iz šesdesetih, Dilanovskih, godina prošloga stoljeća/vijeka. On je na granici čuđenja. Ponekad opor. Ponekad blag. Ali uvijek svoj. Samozatajan. Pomalo stidan. Ali, ipak, samo svoj.  Njegovi treptaji riječi nisu zle misli nade već iskonska želja da kaže što želi, ali i misli. O tome. O čemu piše. Oprostite, živi. Njegove pjesme su čudnoga sklopa. Razumljive, pak. Bolno. Razumljive. No, istovremeno kao svjetionik pomažu nama, čitaocima, ne samo da iščitamo njega, nego nerijetko i sebe. Unutar poezije ovog vrsnog pitca nekog.
  Sabahudin Hadžialić

 Ne moramo o politici, knjiga čiji je stih aktualna želja za željom lirskog subjekta da se uhvati u koštac sa prolaznošću i nestalnošću svijeta u kojem živi. Svijet u kojem se živi i svijet kojeg nema: da li je to jedan te isti svijet, pita se lirski subjekt u pjesmama? Svijet kojeg nema - osjećaj gubitka evociraju ljudi i mjesta, knjige i pjesme, čime se istovremeno ovaj svijet i gradi nanovo kako bi stao, makar za tren, rame uz rame ovome što je sad. Nekad i sad - indeks prolaznosti ali i indeks nade koja je prizvana pjesmom Indeksa “Jutro će promijeniti sve”, u kojoj subjekt ne želi da prihvati ružan san stvarnosti i insistira na lijepoj javi nestvarnosti. No ovo ne treba shvatiti kao puko bježanje od stvarnosti, već je insistiranje na onom što je bilo i čega nema govori o jakom osjećaju gubitka koji insistira i koji podsjeća svakodnevno da je subjekt prazan a da je simboličko, ono što nas okružuje i što zadaje norme, nestalno, proizvoljno i promjenjivo. Materija ovih pjesama je sjećanje, a njihov izraz melanholija.


dr. Damir Arsenijević