Usnula planeta

Kemal Handan je dugo sretan snivao kraj Vrbanje, a ti snovi su se spleli u stihove u kojima „uspomene sad se smiješe“.

Handanove pjesme za male i velike, za sve one koji bi htjeli brže porasti, ali i duže ostati djeca, razigrane su, melodične, jednostavne, i iznad svega dobroćudne, zasanjane, kao treperave izmaglice kroz koje se naslućuju najljepše slike djetinjstva. Pred nama ponovo teče i žubori Vrbanja, ona koja je kako otac poručuje sinu „za nas uvijek draga luka, centar svijeta“. I ta Vrbanja, taj svijet djetinjstva i uspomena, zapravo je samo djelić planete, koja nam je svima data i koja i kad je usnula, treba da sanja samo snove dobrote.