Tata, poljubi mamu

Čudesni svijet dječije mašte, spasavajući se od surove igre odraslih, svoje utočište našao je i u poeziji Rajka Joličića. Gotovo sav pjesnički opus profilisan i zaokružen je, kao i njegov životni angažman, neprekidnom i neumornom proizvodnjom dječije radosti.

Ako je poezija, kako je jednom rečeno, „govor pun darova“, Joličić, zaista, one najljepše namjenjuje djeci. Nigdje tako bistro i čisto a, u isto vrijeme, i snažno i valovito njegovi stihovi ne teku kao u dječijim pjesmama. Kroz „Smiješne naočale“, kao otkrivena tajna velike torbe vječitog mediteranskog Djeda Mraza, otvara se slika jednog drugačijeg svijeta, oblikovanog maštom i pojmljivog samo kroz oko i vizuru djece. Pisac mora da sačuva u sebi mnogo iz svog pamćenja i svojih uspomena, mora ih tako često pohoditi da bi progledao dječijim očima. Nije lako pisati djecu i poezijom zadobiti njihovu naklonost i simpatiju, postati drug sa kojim se igraju i prijatelj kome vjeruju. Čika Rajko to radi instiktivno, isto onako kao što ga i djeca prihvataju. Bili smo mnogo puta svjedoci kako ustreptalo i pažljivo iščekuju svaku riječ, svaku novu dovitljivost svog velikog drugara. Zato je ova poezija veliki, beskrajni, ali osobeni svijet čudesne strukture, izvrnute, začuđene samom sobom i, u isto vrijeme, neobične i smiješne. Duboko utemeljen u psihologiju djece, autor pravi veoma uspjele slike. Zapravo, to je svijet u slikama, impresivno bajkolik, ispunjen pobjedom pravde i vladavine najmlađih.

Najveći broj pjesama iz ovog izbora proistekao je iz stalne pjesnikove komunikacije sa svijetom djeteta. Mašta i igra, u svom čudnovatom kolopletu, satkale su niti Rajkove poezije. Odavno već, pjesnik je uspio da na veoma jednostavan način prodre do skrovitih mjesta dječije duše. Slojeviti, ali jednostavni jezički izraz, odmaknut od banalnosti svakodnevice, otvorio je pozornicu dječije igre, mašte i smijeha. Narodni jezik, uz bogatu simboliku i zavičajne motive, vodi nas u arhaičnu, mitsku i arkadijsku sredinu – pjesnikov zavičaj.

Kroz ovaj literarni poredak, ma koliko naivno na prvi pogled izgledao, provlači se jasna poruka, edukativna i humanistička, namijenjena starijima. Rječitije nego bilo gdje drugo, autor je napravio otklon od okamenjene i, mitologoijom i istorijom, opterećene svijesti.

Mnoge Joličićeve pjesme nose i duboku ekološku poruku, zapravo to su preoblikovane i u dječiji svijet transponovane eko-vinjete. Svijet koji gradi pjesnik, namijenjen djeci, biće ispunjen ne samo radošću, nego i zdravom i čistom prirodom, eteričnim prostorima, ambijentom koji odiše mirom, ali i zdravljem. To je i svijet njegovog, siromašnog i bosonogog djetinjstva, ali bogatog doživljajima, snovima i igrom, u kome pjesnik nalazi lijek – eliksir radosti i zdravlja za cio život. Ne samo za njega, već i za njegove prijatelje, a među najmlađima on ih najviše ima.

I ovom knjigom, sigurni smo, barski Djeda Mraz još jednom će obradovati one koji ga najiskrenije vole.

Suljo Mustafić