PROSTRANI VIDICI

Antologije su uvijek dragocjene kontrolne tačke na razvojnom putu književnog stvaralaštva. One nije­su samo osvrt na pređenu stazu, već i kratak predah koji pomaže da se možda naslute pravci kojima će se dalje kretati taj dragocjeni vid duhovnosti. Nijesu, dakle, samo đerdani na kojima su nanizani književni biseri, već i oslonac za samopouzdanje mladih pisa­ca, i zahvalna građa za kreativne istraživače.

Dušan Đurišić, čije pregalaštvo na ovom polju oda­v­no zaslužuje svaku pohvalu, pripremio je anto­lo­giju crnogorske priče za djecu i mlade, i nazvao je "Prostrani vidici". Svojevremeno sam sa pažnjom i za­do­voljstvom pratio nastanak njegove odlične anto­logije ljubavne poezije za djecu "Ono dvoje". Knjiga koju je Đurišić sada pripremio drugačija je po mno­go čemu, a prije svega po motivskoj i autorskoj sve­o­buhvatnosti.

Prva osobina ove zbirke je, dakle, hvale vrijedna sveobuhvatnost. Ne samo da je autor uočio i odabrao priče renomiranih pisaca, objavljivane u knjigama pa zato lako dostupne, nego je tragao i za onim skrive­­nim draguljima koji, iz raznih razloga, uglavnom ne­o­pravdano, nijesu uspjeli da izađu na svjetlost po­zornice, već su bili osuđeni na tavorenje u kutku ne­kog zaboravljenog ili možda već ugašenog književ­nog lista ili podliska.

Druga vrijedna osobina zbirke jeste širina obu­hvaćenog perioda. Vrijeme od preko šezdeset godina dovoljan je interval da se po njemu procijeni na koji je način i kolikom snagom  prozno pisanje za djecu uko­rijenjeno, u piscima kao i u čitaocima. U tom smi­slu, ova antologija pokazuje lijep i kreativan kon­tinuitet; a to znači da istovremeno postoji i razno­likost i homogenost ove vrste pisanja. I to na razli­čitim estetskim nivoima: u širini motivskih izvora, u književno-zanatskim postupcima, u umjetničkim do­me­tima i u etičkim odrednicama koje iz njih zrače.

Treća dimenzija sveobuhvatnosti ove antologije je­ste u tome što je autor u nju uključio pisce koji žive u raznim sredinama, ali rođenjem ili porijeklom pri­padaju crnogorskoj duhovnosti. Vidjeće se koliko su zavičaj i duhovna vertikala dominantni u svakom čo­vjeku, i koliko ih svaki pisac nosi u sebi i njima je određen i uslovljen u svom stvaralaštvu.

U ovoj antologiji čitalac, bilo radoznalo dijete, bi­lo samo poštovalac, ili zainteresovani istraživač, naći će široku paletu motiva i slika, pa samim tim i es­tetskih poruka koje iz njih zrače. Ima tu klasičnih ba­jki, ali i novih bajki, pa će čitalac, nekad svjesno a ne­kad spontano, moći da upoređuje ta dva vida jed­nog žanra. Uočiće da se kod crnogorskih pisaca nova bajka od klasične bajke razlikuje po izvjesnom ot­klonu od jezičkih arhetipova i po izvjesnoj relati­vizaciji dobra i zla, koji su kod klasične bajke dida­ktički oštro razdvojeni i prepoznatljivi. Ali će čitalac naići i na lijep sklad naizgled suprotnih slika: naići će na sliku pradjedovskih ognjišta uz sliku modernog svijeta, sliku seoske idile uz sliku gradskog ambi­jenta i sliku patrijarhalne porodice uz sliku savreme­nih odnosa u porodici i dječjem svijetu. Naići će na nedirnuti svijet planina, na sjaj svitanja i umirujuću širinu mora, na mirise tamnih šuma i iskonsku snagu stjenovitog zavičaja.

Različita će biti reagovanja na ovu antologiju, uvi­jek, naravno, pozitivna, ali različito pozitivna. U ne­ko­me će izazvati divljenje zbog vremenske dubine koju otkriva. Nekoga od odraslih možda će obas­jati luča saznanja (ko bi rekao da kroz pisanje nami­jenjeno djeci i odrasli mogu sticati saznanje o svom svijetu i o svijetu uopšte), jer se i na ovaj način mo­gu sagledati matrice kroz koje diše duša crno­­gorskog podneblja i crnogorska duhovnost. Da, baš kroz pi­sa­nje za djecu, jer se pisac, pišući za djecu, ob­ra­ća sebi, svijetu svog odrastanja i djetetu koje još uvijek nosi u sebi. Moja, pak, reakcija, kada sam pro­čitao rukopis, bila je mješavina ponosa i sjete. Po­nos sam osjetio jer sam otkrio da sam većinu ovih priča već čitao, neke kao đak-pješak, vraćajući se iz škole ka svojoj planinskoj kući, neke kao saradnik li­s­tova i časopisa ili zaluđeni čitalac knjiga, a neke i kao kri­tičar i recenzent kome su se mlađi autori ob­ra­ćali za mišljenje. A sjeta se javila zbog saznanja da je veliki broj ovih sjajnih bisera već bio na tragu da se izgubi u travi naše nebrige i da se udalji od rado­znalog oka malih čitalaca.

Već i samo ovo drugo saznanje, svijest o spasa­vanju baštine od nepravedne sjenke zaborava, dovo­ljan je razlog da se ovom trudu uvaženog Dušana Đu­­­rišića posveti puna pažnja.

                                        Jovo KNEŽEVIĆ