Pijetlov budilnik

Prije ravno 40 godina, sada već daleke 1968. godine, u sarajevskoj "Svjetlosti" izašla je prva zbirka pjesama jednog mladog darovitog Banjalučanina. Zvala se pomalo neobično "Jutro tate Mrguda", i bila je, na prvi pogled, nalik desetinama prvih zbirki tog doba. Ko je tada uopšte mogao i pretpostaviti šta će sve ona značiti u dječjoj literaturi Bosne i Hercegovine, i do kojih će pjesničkih visina kasnije stići njen autor?! To se moglo samo naslućivati po ljepoti njegovog poetskog govora o običnim ljudima, o njihovim svakodnevnim velikim brigama i malim radostima, o skrivenim vrijednostima običnog, stvarnog života, onakvog kakav on jeste, a kakav do tada u našoj dječjoj poeziji nije postojao. Tek poslije će se vidjeti da njen autor, Ismet Bekrić, nije slučajni prolaznik, nego pažljivi promatrač i osjetljivi bilježnik, koji strpljivo i predano ispisuje jednu životnu i emotivnu poetiku djetinjstva i ovovremenosti. Svojim narednim knjigama "Klupa kraj prozora", "Otac s kišobranom", "Radnička četvrt", "Dječije nebo"... sve do najnovijih "Cipele starijeg brata" (za koju je dobio međunarodnu lietarnu nagradu Alpe-Adria) i "Izgubljeni kliker" (godišnja nagrada izdavačke kuće "Bosanska riječ" za najbolju knjigu) Bekrić ne samo da potvrđuje vrijednost svog prirodnog dara, nego se osobenošću pjesničkog govora uspinje u sam vrh bosanskohercegovačke poezije za djecu. I tu ostaje do danas. Njegov krug čitalaca iz generacije u generaciju stalno se povećava i širi, pa ga s jednakim simpatijama čitaju i današnja djeca, kao i njihove majke i očevi, kojima je djetinjstvo ozareno Bekrićevim stihovima i koji ga i pamte, prije svega, kao pjesnika. Pažljiviji pratioci zbivanja u dječjoj literaturi Bekrića, međutim, poznaju i kao dramskog pisca, čiji su tekstovi izvođeni na scenama lutkarskih i dječijih pozorišta širom BiH, te objavljiveni među koricama knjiga "Noć kad su neboderi šetali", "Krojač Djeda Mraza" i "Djeca i lutke". Ali, kao proznog pisca do sada ga nismo poznavali. Pomislili smo da je baš ovaj povod – obilježavanje 40 godina umjetničkog rada zgodna prilika da svog omiljenog pjesnika njegovi čitaoci upoznaju i kao pripovjedača. I, evo ga u novom svjetlu – predstavlja nam se pričama iz djetinjstva koje se odlikuju poetičnošću, vedrinom i slikovitošću, koje svakom svojom rečenicom mirišu na ono zlatno doba nepovratno. Pričama o dječaku Ismetu Bekriću - Ići i njegovim drugarima, tamo gdje se njegov rodni grad blago uspinje u brda. Ovo su, u stvari, priče o vječnom djetinjstvu koje je uvijek lijepo, a posebno onda kad se pretače u sjećanja. Te priče današnjeg mladog čitatelja uče da još više uživa u svome djetinjstvu, u svakom godišnjem dobu, u svakom danu, pa čak i onda kada se, umjesto sunca i igre, nad nas nadvije i pokoji oblačak. Ako želimo saznati kako se Ićo (pisac) oslobodio svojih tijesnih septembarkih cipela, kako je spašeno jedno bagremovo drvce, da li se vratio golub visokoletač, kako je pijetao dobio budilnik, da li se na vrhu sniježnog brda stvarno pojavilo čudno biće - "pola medvjed, pola mamut", šta je to šaputalo babino uho, kakva je to "Tarzanova rijeka", pa ko su to "gusari sa Crkvene", kako se u srca nestašnih dječaka ušuljala djevojčica iz Zagreba, i još mnogo toga, otvorimo ovu knjigu, uđimo u svijet djetinjnstva koje traje. Tako ćemo se na najbolji način odužiti pjesniku za sve lijepo što nam je ostavio u svojim knjigama u proteklih 40 godina i tako ćemo na najljepši način učestvovati u ovoj svečanosti, koja se rijetko događa u bosanskohercegovačkoj dječjoj literaturi.

Šimo Ešić, urednik