Mjesec, san i papirni avioni

Svom romanu za djecu "Mjesec, san i papirni avioni" Zejćir Hasić se odaziva kao pisac neusporedivo suptilne i krajnje taktilne mjere koja u psihološko-receptivnom nivou uspijeva, do nezamjetljivosti prirodno, održati pripovijedanje u razini spontaniteta dječjeg mišljenja i njegove sposobnosti naracije. Spomenuta Hasićeva mjera izgrađena je dugogodišnjim i brižljivim, rekli bismo, jednako odgojno-obrazovnim, čitateljskim i spisateljskim radom. Ovu knjigu ispisuje talentirani dječak koji svoj dar usmjerava prema studiju bosanskog jezika i književnosti, što potvrđuje istovremenim svršetkom studija i dovršavanjem romana, koji potpisuje kao dar roditeljima, koji više nisu među živima.