Sjećanja iz Šimine šume

Ovi prikazi su nastali najvećim dijelom iz moje prirodne težnje da sve što je važno bude najstrožijim kriterijima selektirano. Ovaj put to se odnosi na produkciju knjiga „Bosanske riječi“ iz Tuzle u posljednje tri godine, koje želim zabilježiti, svojim komentarima. Tako mi se čini da izgledam sebi kao dijete, koje se trudi da otvorenim dlanovima uhvati osvježavajuću proljetnu kišu, ali kome, skoro sve, procuri kroz prste.

Knjige imaju svoju sudbinu. Ova izreka može se primijeniti na njihov kasniji izlazak pred imaginarni čitalački tribunal, kojeg oni neće nikada lično upoznati za razliku od pjevača, pozorišnih glumaca, kojima je taj lični kontakt najpouzdaniji lakmus-papir kvalitete svoga djelovanja. Stoga smatram da ovi prikazi sadrže za život, umjetnost i nauku ne samo poneko objašnjenje i mnogu dragocjenu pouku. No, bilo kako bilo, u ovom slučaju, svi oni koji budu pozvani da dadnu sud o ovim prikazima, vjerovatno neće krivo shvatiti moju težnju da izabrana djela što je moguće više i profesionalno rasvijetlim.

Ja sam u Šiminim izdanjima birao slavuje, a ne ljude. Pokušao sam u ovim izabranim slavujima iskopati savršenu zvučnost bosanskog književnog jezika, koji u sebi drže te njihove riječi i rečenice sa kohezijom jednog zajedničkog, jarko svijetlećeg dijamanta. Sva ova prikazana djela u ovoj zajedničkoj knjizi pokazuju izvanredan duh njihovih autora, kao i izvanredan duh veličanstvenosti i volšebnosti bosanskog jezika, koji se može usporediti s mnogostranim dijamantom, koji u svakom pravcu zrači drugu boju. 

(Iz autorovog predgovora)