Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića

Recenzija za knjigu „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“
autorice Đane Kukić

Rukopis knjige „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“ sačinjen je od 8 poglavlja: 1. Uvod; 2. U svijetu dječije književnosti; 3. „Labudova poljana i poetika socrealizma”; 4. Pripovjedna proza o ratu; 5. Bijeg u bajku; 6. Zaključak; 7. Rezime (na bosanskome i engleskom); 8. Bibliografija i Literatura.
Predmet znanstvenokritičkog istraživanja ove knjige jeste proza Ahmeta Hromadžića i ta je tema sama po sebi značajna budući da su u našoj književnoj historiografiji posve rijetki radovi u kojima se tretira dječija književnost bošnjačkih ili bh. pisaca. S druge strane, koliko je meni poznato, do sada nije napisana niti cjelovita monografija o životu i djelu Ahmeta Hromadžića, što ovoj knjizi daje dodatnu književnohistorijsku vrijednost. Kao inicijacija za ovu temu autorici je poslužila jubilarna izložba o literaturi i životu Ahmeta Hromadžića u organizaciji Muzeja za književnost i pozorišnu umjetnost u Sarajevu za koju je kandidatkinja i uradila postavku i tekst za katalog. Zato je bilo logično i poželjno da autorica nastavi svoje istraživanje u vezi sa književnim djelom Ahmeta Hromadžića i da ga na koncu pretoči u monografsku elaboraciju.
Treba odmah kazati da je djelo Ahmeta Hromadžića inače nedovoljno elaborirano u našoj književnoj kritici i historiografiji, što je naglasila i sama autorica, koja je tako morala „krčiti“ puteve u interpretaciji ovoga izuzetno bogatog i obimnog književnog djela, što je i začeto izvan dječije književnosti, romanom „Labudova poljana“, jednim od ključnih djela bh. socijalističkog realizma. Kandidatkinja je ponudila iscrpnu analizu ovoga romana ističući sve njegove književnoestetske nedostatke ali i vrline, naglašavajući kako je „Hromadžić u romanu unio i elemente lirskog, svoja razmišljanja o zavičaju, nostalgiji za domom, vječnim vraćanjem ka korijenima, djetinjstvu i odrastanju, o onome čemu će posvetiti cijelo svoje kasnije stvaralaštvo“ (str. 44.).
U svoju analizu kandidatkinja je unijela i brojne citate iz sekundarne kritičke literature o ovome romanu, što ovoj monografski uobličenoj knjizi daje i jednu crtu pretjeranog eklekticizma, koji je donekle primjetan i u drugim poglavljima ove magistarske radnje. Međutim, sama knjiga urađena je na originalan način, uz korišćenje obimne građe i na tome autorici treba odati puno priznanje.
Centralni dio ove monografije jesu 4. i 5. poglavlje u kojima je kritički tretirana Hromadžićeva romaneskna i pripovjedna proza „za odrasle“ i za djecu i gdje je kandidatkinja znalački izvršila interpretacije svih Hromadžićevih proznih djela o ratu i za djecu. S punim pravom kandidatkinja ovu prozu dijeli na onu koja je s ratnom tematikom i na onu koja ima bajoslovni (bajkoviti) karakter, ne upuštajući se pri tome u neku samostalniju žanrovsku podjelu Hromadžićeve literature, što bi bilo poželjno u jednoj znanstvenokritičkoj radnji ovakvoga tipa, tim prije što je ovo pionirska radnja o cjelokupnom djelu Ahmeta Hromadžića. Međutim, iz same konstrukcije knjige vidljive su i žanrovske odrednice proze Ahmeta Hromadžića, što je autorica vjerovatno imala na umu, te je tako i koncipirala svoju knjigu, dijeleći Hromadžićevu prozu općenito na onu „za odrasle“ i na prozu za djecu.
Naravno, težište cijele knjige je na petom poglavlju koje je kandidatkinja označila kao „bijeg u bajku“ želeći pri tome objasniti i fenomen Hromadžićevog odlaska u svijet dječije književnosti, gdje on važi kao njezin najznačajniji pisac. Unutar ovoga angažmana autorica s pravom i veoma verzirano ukazuje i na Hromadžićev angažman u biblioteci „Lastavica“ koja će presudno utjecati i na stvaranje kanona dječije književnosti ne samo u Bosni i Hercegovini već i u čitavoj Jugoslaviji.
U ovom poglavlju autorica je uključila i kratak biografski osvrt na život Ahmeta Hromadžića, kao i na motive njegove opredijeljenosti za bajkovitu književnost, gdje se Hromadžić inače smatra i začetnikom žanra tzv. umjetničke bajke. Analizirajući roman „Patuljak iz Zaboravljene zemlje“ kandidatkinja ukazuje i na fenomen patuljaka u dječijoj književnosti, kontekstualizirajući taj fenomen unutar psihoanalitičkih tumačenja Brune Betelhajma, čime je ova knjiga dodatno obogaćena u svome interpretacijskome aspektu.
Nakon toga slijedi analiza pripovjedne zbirke „Patuljak vam priča“ gdje kandidatkinja ističe majstorsko pripovjedačko umijeće Ahmeta Hromadžića koje se doima kao „dio jave a ne fantazije“, na što je inače ukazivano u našoj književnoj historiografiji (R. Kadrić, I. Kajan i dr.). Opet ovdje možemo primijetiti notu izvjesnog eklekticizma kojim je opterećen jedan dio monografije o Hromadžiću, ali je to i bila jedna od stvaralačkih i metodoloških nakana Đane Kukić koja je svjesno željela da ukaže na sve bibliografske jedinice o djelu A. Hromadžića. Zato ovaj eklekticizam i ne treba promatrati kao nedostatak ovoga rukopisa, već kao dokaz akribičnosti same autorice.
Međutim, treba nedvojbeno naglasiti da je rukopis knjige „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“ autorice Đane Kukić originalno i temeljito znanstvenokritičko djelo, urađeno sa punom istraživačkom pažnjom i interpretacijskim umijećem kakvo iziskuje jedna znanstvenokritička studija ovakvoga tipa. Ovo je inače i prvo monografsko istraživačko djelo o literaturi Ahmeta Hromadžića i bit će dragocjeno za sve buduće istraživače ovoga književnog djela.
U tome smislu kao recenzent preporučujem za štampanje rukopis knjige „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“ autorice Đane Kukić, uz zadovoljstvo što je ovaj naš veliki pisac dobio i odgovarujuću monografsku elaboraciju, čime će biti obogaćena i naša cjelokupna književnohistoriografska literatura.

Prof. dr. Muhidin Džanko

Đana Kukić: „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“
RECENZIJA

Istražujući ostavštinu Ahmeta Hromadžića, kao dio istraživanja za potrebe dokumentarističke građe Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u djelu „Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“, magistrica Đana Kukić veoma uspješno povezuje zahtjeve naučnog rada i metodski pristup muzeološkog izučavanja književne baštine Bosne i Hercegovine. Ovdje treba napomenuti da, zbog objektivnih okolnosti koje godinama otežavaju rad Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej godinama unazad nije u mogućnosti finansirati ovakvu vrstu istraživanja, niti publicirati monografska izdanja i dokumentarističku građu, te je ovakav pionirski poduhvat od velike važnosti za kulturnu historiju Bosne i Hercegovine, kako za muzeološku javnost, tako i za akademsku zajednicu u dijelu u kojem se primjećuje nedostatak književno-historijskih istraživanja.
„Romaneskna i pripovjedna proza Ahmeta Hromadžića“ obrađuje ostavštinu jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih autora književnosti za djecu, ne izbjegavajući i radove Ahmeta Hromadžića koji su do sada ostali nedovoljno istraženi. Pored toga, ovaj rad obuhvata i jedan dio historije kulture u Bosni i Hercegovini, budući da autorica, imajući pristup dokumentima i građi iz oblasti povijesti kulture, sistematizira cijeli jedan period u povijesti izdavaštva Bosne i Hercegovine, te obrađuje i činjenice kulturne povijesti koje u književno-teorijskoj literaturi teže nalazimo.
Monografski radovi ovakvoga tipa rasvjetljavaju ciljeve i razloge postojanja dokumentarizma unutar kulturalnoh studija, radi se, dakle, o literaturi koja je neophodna u muzeloškim izučavanjima danas, posebno kad se radi o historijskom periodu jugoslovenskog socijalizma, kao periodu u kojem se institucionalizira odos prema kanonizaciji, službenom izdavaštvu i priznatom odnosu prema tradiciji. Modeli koji nastaju u ovom historijskom periodu imaju ogroman uticaj na razvoj akademije i muzeologije danas, te je ovo istraživanje, koje povezuje zahtjeve književno-teorijskog i književno-historijskog rada, izuzetno važno kao doprinos kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine.
Vjerujem da je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti prava instanca za promoviranje, kako književno-historijske građe obrađene u radu, tako i metodskoga pristupa kojim je rad vođen.
Mr. sci. Šejla Šehabović