Hrabrost i ludost

Nakon trideset godina života u Italiji, autorica ove neobične knjige odlučila se vratiti u domovinu Bosnu i Hercegovinu, s velikim entuzijazmom, uvjerena da će joj bogato profesionalno i radno iskustvo biti dovoljno da promijeni nešto u svojoj zemlji, bez obzira što je od kraja rata prošlo četvrt stoljeća, i što se još uvijek, ova zemlja bori kako da pronađe pristojan put prema političkom i ekonomskom razvoju, ali prije svega onom u međuljudskom odnosu interkulturalnog i međureligijskog karaktera. Očekivanja se nisu ostvarila. Enisa nije još uspjela baš nešto promijeniti; naišla je na zid, na razočarenja, ali nije odustala i ne odustaje. Nastavlja ići dalje, uvjerena da sve to, ipak, može i drugačije i mnogo bolje. 

Ono što možda najviše fascinira čitaoca ove iskrene ispovijesti, jeste njena sposobnost da se osjeća bilo gdje kod kuće, u Rimu, kao u Mostaru. Ili možda u trenucima tuge i klonuća da se nigdje ne osjeća da je kod kuće.

Enisa ne govori samo o svom povratku, putovanju kojem kao da nikad nema kraja. Njena priča ide još mnogo dalje i dublje. Autorica se "svlači" pred čitateljima. Ragolićuje intimne činjenice svog života, bez ustezanja i srama, ne skrivajući ništa, iskreno i direktno, kako je navikla u svemu što radi. Upravo zbog toga nakon čitanja, ostaje u zraku pitanje: Je li Enisina priča samo njena lična ispovijest ili je to univerzalna priča, koja se tiče ili može ticati svih nas?