Da vam Minka nešto kaže
Izdavač: Lijepa riječ, Tuzla
Godina izdanja: Januar, 2020.
Broj strana: 152
Povez: Broširani, ilustracije crnobijele
ISBN 978-9926-427-67-2
Riječ je o fiktivnom ženskom liku mlade djevojke po imenu Minka, koji je svojim humorističnim komentarima naše svakodnevice, dostigao planetarnu popularnost sa više od 150.000 pratilaca na društvenim mrežama.
„Stvorivši Minku, njenu mamu Omerovcu i brata Sameda, Hazim je stvorio čitavo jedno društvo čija je nacija - čovek, a religija - JEDNOSTAVNOST. I nemojte reč „jednostavnost“ shvatiti kao nešto što nema vrednost. Naprotiv! Jednostavnost je nosilac najveće istine, a istina sreće, a sreća je neprocenjiva. Koristeći se jednostavnim životnim situacijama (svima nama i te kako poznatim), autor s lakoćom dopire do svih nas, bilo da smo iz Kalesije ili Beograda. Njegova nepresušna inspiracija, koja proizilazi iz nesebičnog interesovanja za ljude i komunikacije sa njima, obuhvatila je i obradila skoro sve sfere života jednog čoveka. Zahvaljujući jednostavnim, za region Tuzle karakterističnim jezikom, jasno možemo videti i čuti Miljanovce i kuću u kojoj Minka živi, njenu porodicu, knjige za učenje nemačkog jezika, autobus koji pristaje blizu njene kuće da je vozi na faks, kompjuter na kojem joj je upaljen YouTube, Instagram i Word. Jasno možemo čuti njene razgovore sa ukućanima i prijateljima. Jasno možemo razumeti probleme jedne bosanske tinejdžerke. Toliko je sve jasno i JEDNOSTAVNO predstavljeno da iste te likove pronalazimo u sebi dok tračarimo sa drugaricama, molimo profesore da nam daju popravni rok, namršteno peremo sudove, uhodimo simpatije po društvenim mrežama... Na spretan, humorističan način Hazim provlači velike životne istine, zbog čega one s lakoćom dopiru do nas. Jer, ako jedna „blentava“ tinejdžerka bez dlake na jeziku kaže „rešenje je u balansu...“, onda ne možemo, a da se ne zapitamo – „zašto ja to konačno ne primenim? U čemu je problem?“
Ovom izvodu iz recenzije Dušice Pavlović Kosmo, dodajmo još samo da seautor knjige, mladi bosanskohercegovački pisac, inače bečki student, dosjetio da tu popularnost glavne junakinje svoje knjige usmjeri u humanitarne svrhe, pa je sav prihod od prodaje ovog izdanja usmjeren u završetak izgradnje Centra za autizam u Tuzli i za podržavanje radionica studenata sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, koje bi imale za cilj razvijanje svijesti o postojanju osoba s autizmom i u našem društvu. Dakle, i autor, i izdavač i svi učesnici u projektu odriču se bilo kakve zarade od ovog izdavačkog projekta, a time pozivaju i čitaoce da se uključe