Bosanski visovi

IZ PREDGOVORA KNJIZI

       Ako ne znamo odakle smo došli, nećemo znati kuda da idemo – ova stara istina je, čini se, danas u Bosni aktuelnija nego ikada. Nakon decenija u kojima su slava, kultura i tradicija naroda bosanskog planski i uporno prekrivane prašinom zaborava, došlo je vrijeme da otvorimo oči i vidimo sebe onakve kakvi smo bili i kakvi smo sada.  Da probudimo sjećanje, da otkrijemo sakriveno, da se uspravimo i srušimo ograde i tarabe koje su nas dijelile od savremenog svijeta, da izađemo iz tišine koja nas je gušila. A jedini način da se to postigne jeste znanje. Uči – kaže prva riječ Svete knjige. Uči, otkrivaj, saznaj, upoznaj sebe i druge, to je zadatak od kojeg nema prečeg. Jer, pritiskaju Bosnu morije sa svih strana, zinule stare aždahe da je rastrgaju, a programirana strategija zaborava prekraja i novim bojama farba prošlost, ne bi li hiljadugodišnja zemlja ostala bez sjećanja, bez istorije, bez temelja, bez smisla. Male, provincijalne hegemonističke ideologije, ideologije rigidnog i isključivog nacionalizma, potpomognute renesansom političke religije, okovale su Bosnu sa svih strana, podijelile je na tri etno-konfesionalna tora koja se hrane mržnjom i strahom i čine neizvjesnom svaku zajedničku budućnost, svaku cjelinu u različitostima, svaki iskorak prema savremenom svijetu. Dekonstrukcija kulture sjećanja i neprekidno plansko stvaranje nove istorije i novih istina, falsifikovanje prošlosti, kao opravdanje za proizvodnju novih razlika, negiranje svega bosanskog – to je slika nastavka rata protiv Bosne drugim sredstvima.  “Dok je u svijetu budućnost neizvjesna, jedino je na Balkanu budućnost izvjesna, a prošlost neizvjesna”, napisao je američki profesor Imanuel Valerstin (Immanuel Valerstein). Od raspada Jugoslavije bez prestanka rade veliki pogoni za proizvodnju nove prošlosti, koji su u prašinu pretvorili decenijama stvaranu harmoniju različitih etničkih grupa, kultura i religija, i uveli na velika vrata čitav sistem svojevrsnog kontra-pamćenja, kako su neki teoretičari nazvali ovu industriju zaborava i konstruisanja bolje, podobnije istorije. Nacionalizam tako stvara novu istoriju, kojom se opravdavaju svi ratovi, svi zločini, sve što je učinjeno u slavu stvaranja velike države u kojoj će živjeti pripadnici samo jednog naroda. Tome služi stalno negiranje Bosne i Bošnjaka, njihove kulture i jezika, njihove duge i bogate istorije, njihovog postojanja, negiranje koje je u još nezavršenoj agresiji poprimilo oblike najsurovijeg eliminisanja čitavog jednog naroda i brisanja njegovog identiteta. Da bi se odbranili, bosanski ljudi ne smiju, ni na kakav način, ličiti na one koji ih žele uništiti. Ne smiju odgovarati nacionalizmom na nacionalizam, ne smiju pristajati na dalju etničku podjelu, na mržnju, na laži, na zatvaranje uma i ograđivanje od svijeta i modernosti, na diktat palanačke svijesti i jeftine religijske dogme u službi politike, oni moraju, kao svoju zastavu, razviti istinu, pluralitet mišljenja, otvorenost prema svijetu, i, prije svega – znanje. Znanje o sebi i drugima. O prošlosti i sadašnjosti. O svijetu oko sebe.

    Tome služe knjige kakva je ova koju čitate.

     Asim Osmanbašić se upustio u nesvakidašnji poduhvat : da u jednoj knjizi, kratko, sažeto, pregledno i čitljivo, izloži ono što bi trebalo da zna svaki bosanski čovjek : osnove istorije, značajne ljude, bosanska dobra i gradove, ono što nas krasi i spaja, ono jedinstvo u različitostima kojim se ova zemlja dičila hiljadu godina. U mutnom vremenu, kakvo je ovo današnje, kad je zavladala ravnodušnost, kad su učenje i pismenost pali na niske grane, a masovna kič-kultura, kao poplava, prekrila naše horizonte, knjige koje otkrivaju istinu liče na male svjetionike iznad tamnog, uzburkanog mora. To su naši čuvari pamćenja. 

    Ova knjiga može da bude vodič za mlade ljude, pogotovo one koji žive daleko od zavičaja, ali i za sve druge, da se podsjete, i da ne zaborave. Jer, oni koji zaborave sebe, nestaju u ponorima vremena, kao da ih nikad nije bilo.

                                                                                     Jusuf Trbić