Biserino biserje

Ovo je knjiga o književnom djelu Bisere Suljić-Boškailo, ispisana perom jednog od najproduhovljenijih i najpronicljivijih esejista koje imamo u Bosni i Hercegovini. Pisac o djelu drugog pisca, savremenika. Rijetka pojava u našoj književnosti. Zato je s radošću objavljujemo i njome najavljujemo početak nove edicije “Portreti”. U nedostatku relevantne i konktinuirane valorizacije novonastale književne produkcije ovakav temeljit pregled, presjek i pogled na djelo jednog autora, njegova dubinska analiza i ocjena, dragocjen je doprinos našoj književnoj kritici i književnosti, uopće. A ko je, za Seada Mahmutefendića, Bisera Suljić-Boškailo? Možda je odgovor na to pitanje, u najkraćem, sadržan u dijelu predgovora ovoj knjizi:

„U izvjesnom smislu ova žena velike sposobnosti meditacije i mašte, koja je vodi do kongenijalnosti s piscima i djelima najraznovrsnijih podneblja i epoha, nema

svoje adekvatne kritike. Kao što joj nijedna ideja ili stav nisu bili apsolutno adekvatni, ona je s onu stranu određenog roda (a okušavala se, rekoh, u nekolicini rodova),

polifona i polimorfna, heterogena duha, koji neizbježno stvara jedan svoj rod bez roda, slobodne varijacije na temu koje se razvijaju između lirike i esejistike, između kritike i lične ispovijesti, između objektivizma i subjektivnosti, između pamfletskog smijeha i muzike nokturna. U tom hibridnom rodu koji secesionistički miješa sve rodove, uvijek sa željom da poveže sve umjetnosti, da dođe u atmosferi nekakvog suptilnijeg vagnerijanstva. Ona, dakle, uvijek sanja ples riječi i riječ plesa.“